Enes Halilović – Kralj Rampsinit i neuhvatljivi kradljivci ili faraon Ramzes IV i potomci mitskog Autolika

• 
• 

Enes HalilovićOva priča je sačuvana pod imenom Kralj Rampsinit i njegova riznica u Herodotovom zapisu, no u Staroegipatskim pričama koje su preveli I.S.Kacnelson i F.L. Mendelson ova priča se razlikuje od Herodotovog zapisa i nosi naziv Kralj Rampsinit i neuhvatljivi kradljivac. Ovu priču, istu priču nalazimo kod Enesa Halilovića u drami Kemet. U svim tim djelima ima i neke istine, ali Herodotu nije za vjerovanje, jer je volio da izmišlja. Govorio je čak kako je vidio mrave veće od lisica, a ni Kacnelson, Mendelson i Halilović nisu potpuno pouzdani.

Kacnelson je smatrao da je Rampsinit faraon XX dinastije Rames IV. V.I.Avdijev smatra da je Ramzes III podigao kompleks u Medinet-Habu, te je u priči koja slijedi pokradeno njegovo blago. U drami Kemet Enesa Halilovića na jednom mjestu čujemo kako se faraon obraća ženi imenom Titi. Bila je to druga žena Ramzesa III i kasnije mu je došla glave zmijskim otrovom kada je odlučio da ga naslijedi Ramzes IV kojeg je izrodio sa ženom Izis, a ne sin Pantaver kojeg je izrodio sa Titi. O ovome djelimično svjedoči i papirus koji je odgonetnuo A.C.Haris. Dakle, ovdje je pokradeno blago iz riznice Ramzesa III koji se u priči pominje kao Rampsinit.

Perseptolisov sin radio je kao zidar u Egiptu, još prije nego što se ta zemlja zvala Misir. Bilo je to još kada su je Kopti zvali imenom Kemet (kemet = crna zemlja, crnica). Desila se ova krađa u Iatu što je grad Teba, današnji Luksor. Desila se tačno u Naat-Resitu (južni grad) koji je bio gradsko utvrđenje u Ramses IIITebi. Još preciznije, ovo se desilo u Džametu što je današnji Medinat-Habu gde su, okruženi velikim zidinama, bili smješteni dvorac, hram, riznica i cjelokupni dvorski kompleks Ramzesa III. Riznica se oslanjala na spoljašnji zid dvorca.

Jasno je Perseptolisov sin mogao vidjeti da od poštenog rada u toj zemlji nije imalo nikakve koristi, jer su faraon prokleti, koji se proglasio za boga, njegova svita i sveštenici imali zemlju, kanale za navodnjavanje, žito i živinu. Svi ostali su bili meso koje ne može na dvor i koje ne može među site i presite sveštenike. Ah, gladni sveštenici – naslijedna kasta. O tome svjedoči natpis Rama-rai tebanskog prvosveštenika koji piše: "Predajte svije dužnosti vašoj djeci, sa oca na sina, i tako vječito."

Kada je zidar, Perseptolisov sin, osjetio da mu se bliži kraj, pozvao je dva sina i rekao im da će ubrzo umrijeti, ali da planira, zajedno sa njima, poslije svoje smrti izvesti jednu krađu.

"Morate pokrasti faraonovo blago" :reče zidar, potomak Autolikov, dvojici sinova.

Pored zlata i srebra, u faraonovoj riznici bjehu blago oteto u zemlji Kuš (Gornja Nubija), narukvice iz zemlje Amuru (Šam tj. Sirija), blago i mirisi iz daleke zemlje Punt (Somalija), bakarne igračke sa ostrva Keftiju (Krit), blago mesopotamsko - minđuše iz Uruka, bakarni srp iz Babilua, zlatni labud iz Lagaša, stotine sunčanih časovnika od zlata i slonove kosti, bronzano posuđe sa čudesnim šarama iz Mitanija (grad u sjeveroistočnoj Mesopotamiji), čarobne igle vavilonske, ukrasi tirkizni sa Gore ka zemlji Retenu (Sinaj odnosno prostor koji se nalazio u današnjoj Palestini), bogatstva grada Tjame (na zapadnoj obali Nila, preko puta Luksora i grada Gebtu (Qift, koptski Keft, grčki Koptos, rimski Justinianopolis, nalazio se sjeveroistično od Luksora), izglačani bakhen iz donline Rohanu, čuda iz Hatnuba (oblast u Srednjem Egiptu odakle je eksploatisan alabaster), dragocjenosti iz Velikog zelenog mora (traje sporenje da li su tim temrinom drevni Egipćani nazivali današnje Sredozemno ili Crveno more), ogrlica od školjki iz jezera Mariut, dragocjenosti iz luke Kebena, iz Kadeša i Biblosa (nekadašnji gradovi na teritoriji današnje Sirije) i sve ono što faraon kupi čoveku iz usta i ptici iz kljuna.

"Morate pokrasti faraonovo blago. Vidio sam kad su unijeli to blago. Nikada niti jedan faraon nije imao toliko blaga, a ja sam vam ostavio nezazidanu ploču koju možete izvaditi" :reče zidar, potomak Autolikov, dvojici sinova i objasni da je gradeći riznicu faraonovu ostavio mogućnost da se uđe u nju.

I još reče: "Ja sam ostavio jednu ploču, sa one strane gde sunce zalazi, na samoj polovini riznice. I sve su ploče blago išarane vojnim pohodima, a na toj ploči, za vas ostavljenoj, naredih pomoćnicima da isklešu faraona kako drži dva pehara u rukama. To sam ja vama znak ostavio, znak da ću vas osvježiti kada vas bude žeđ morila nakon smrti moje. Kad me poželite, prikradite se noću riznici, pomjerite tu ploču i uzimajte iz riznice blago. Na faraonovoj glavi je kruna, napred ispupčena, kao rogić – a on se tome veselio i reče da je to njegove snage slika – a vi, kad budete izlazili, za tu glavu kamen nazad povucite. Sve to na vas čeka, djeco moja, na vas to čeka..."

Unutar faraonove grobniceUmro je zidar, sin Perseptolisov, potomak Autolikov, umro je i sinovi jedne noći lako nađoše kamenu ploču, izvadiše je, uđoše u riznicu i veliko blago pokradoše. Ali, nije im bilo dovoljno nego svako drugo veče dolaziše i uzimaše, i uzimaše...

Jedne večeri faraon je doveo ženu Titi da joj pokazuje blago, da uzdišu. I opazi faraon da su neke posude prilično ispražnjene i zgrozi se. Titi je odmah rekla da su to sveštenici pokrali, jer su željni blaga i vlasti. Faraon nije mogao da ih optuži, jer su svi pečati na riznici bili čitavi. Reče faraon ženi da će na Mjesečevu mijenu žrtvovati dvanaest devica, baciti ih u Iteru (Nil) pa će devet dana nakon toga ući u riznicu da otkrije istinu.

Tako i uradi faraon pa drugi put dovede kći u riznicu. I opet primetiše da je nestalo još više blaga. Tada je faraon naredio da se postave zamke pored posuda u kojima je bilo blago. Uđoše opet zidarevi sinovi, a mlađi upade u zamku i jauknu. Bijaše jasno da mlađi sin neće moći da izvadi nogu, te reče starijem bratu da mu odseče glavu.

"Bez noge će me poznati, decu će nam ubiti i žene. Seci mi glavu!" :reče mlađi brat.

Peripetija!

Ako bi mu odsjekao nogu faraon i njegova svita lako bi znali ko je kradljivac. Ovako, stariji brat odsječe mlađem bratu glavu kako bi zaštitio sebe i svu porodicu. Ponese bratovu glavu i tajno je sahrani.

Kada je faraon naredni put ušao u riznicu imao je šta vidjeti: lopova bez glave. Faronu je odmah bilo jasno šta se desilo, te naredi da se bezglavi leš objesi na zid, a da se u blizini postavi straža kako bi opazila čije će oko zaplakati kada ugleda mrtvaca koji visi.

Papirus Herodotove istorijeMajka je vidjela mlađeg sina bez glave i tuga je obuze što ne može biti sahranjen, pa zamoli starijeg sina da smisli neko lukavstvo, uz pomoć gena Autolikovih, i ukrade tijelo svog brata.

Tada, stariji brat natovari magarca mješinama sa vinom i priđe stražarima praveći se da je pijan. I kada priđoše zidu gde je visio leš, stariji brat odveza mešine i vino se prosipaše po zemlji, a on se pravio nevješt i jurio od jednog do drugog magarca. Stražari pritrčaše i počeše šakama da dočekuju vino, da ispijaju, i rekoše da je to njihov zakoniti dio. Stariji sin, lopov, lažno se ljutio i zavezivao jezikom glumeći pijanstvo, a stražari su se smejali i pili vino. Tu se oni navodno sprijateljiše i stariji sin ih časti još jednom mješinom vina. Stražari se napiše, popadaše od pijanstva i sna, a stariji sin, potpuno trijezan, ukrade tijelo svog brata i odnese ga kući, ali prije nego što ode - odsječe brade zaspalim stražarima i tako se naruga naivnoj vojsci faraonovoj. Kući je stariji brat sakrio leš svog brata kako bi čekao pogodan trenutak da ga ukopa pored glave.

To je izbezumilo faraona.

Kradljivac ukrao tijelo kradljivca i odsjekao brade stražarima.

Ipak, želio je faraon da otkrije ko je poharao njegovu riznicu i ko je ukrao tijelo kradljica sa kojim je pokrao riznicu. Reče faraon kćerki da u posebnim odajama prima sve muškarce, da ih uzbudi, zadovolji i primiri njihov nagon, a zauzvrat svaki od njih da joj ispriča svoje najveće lukavstvo. Reče faraon kćerki da kada čuje priču o krađi riznice i krađi bezglavog saučesnika nikako ne pušta lopova kako bi srdžbu faraonsku iskusio.

Posluša faraonova kćerka oca, posluša ga i u tamnoj odaji poče da se podaje starima i mladima, lijepima i ružnima, ali se dosjeti lopov, stariji sin, potomak Autolikov, dosjeti se pa odsječe ruku sa leša svog brata i donese je u prostoriju gde je bludničila faraonova kći. Ona upita starijeg sina, lopova, upita ga, Piramide u Gizi Foto: Francis Frith 1862. godinakao i sve druge, o najvećem lukavstvu, a on reče da je pokrao riznicu faraonovu i da je potom odsjekao glavu svom bratu kako faraon ne bi znao iz koje su porodice lopovi, a potom je ukrao i tijelo svog brata. Sve to ispriča potomak Autolikov i nasmija se faraonovoj kćerki. Ona ga zaskoči, ali on joj podnetnu mrtvu bratovljevu ruku. Kćerka faraonova čvrsto držeći mrtvu ruku niz hodnike otrča k faraonu, a lopov se, i ne krenuvši za njom, iskrade iz prostorije i ode.

Mislila je faraonova kćerka kako lukavog kradljica dovodi faraonu, ali držala je samo mrtvu ruku žureći.

Bijaše oduševljen faraon lukavstvom ovog lopova, bijaše ushićen smirenošću i hrabrošću njegovom, te naredni bubnjadžijama da razglase kako faraon poziva lopova da mu, iz poštovanja prema lukavstvu, daruje svoju kćerku, i vlast.

Naravno, nije se javio sin zidara koji bijaše sin Perseptolisa koji bijaše sin Telemaha koji bijaše sin Odiseja koji bijaše sa jedne strane sin Sizifov, a sa druge strane unuk Autolikov.

"Dobro je što mi dlake između nogu nije ukrao" :govorila je faraonova kći.

• < Prethodna
• Sledeća >