Mediantrop

object349757056

Mediantrop broj 13

Vitomira Lončar – Multikulturalizam u kazalištu

STUDIJA SLUČAJA BORGES PROJEKT, PRIMJENA HUMAN INVIROMENT MODELA

 

   1. Uvod

Vitomira LončarVitomira LončarKulturna raznolikost, globalizacija, glokalizacija1 te očuvanje identiteta, središnje su teme u kulturi 21. stoljeća. Značajan napredak u razvoju navedenih ideja postignut je u teoriji međutim u kazališnoj praksi, rijetki su projekti koji istražuju kulturnu raznolikost i kulturne identitete.
New Project Group2, neformalni odbor International theatre Institute of Unesco radi na identificiranju mogućnosti komunikacije i prelasku granica između kultura, a u svrhu veće trpeljivosti i uklanjanju barijera koje su, unatoč velikim naporima pojedinih subjekata, svakodnevna prepreka razvijanju nenasilne komunikacije i poboljšanju kvalitete života3. Unutar grupe na kongresu u Tampicu, Mexico, 2004. godine, postavilo se pitanje može li kazalište doprinijeti osvještavanju pozitivnih stremljenja u kulturama? Mogu li kazališni umjetnici otvoriti komunikacijske kanale bez obzira na različite tradicije, povijesti, nasljeđa, simbole, jezike, snove, odgoje?

Borges Projekt potaknuo je umjetnike na djelovanje kako bi putem kazališta prešli granice koje se u stvarnom životu znatno teže prelaze, a njihova iskustva nude alate koji se mogu primijeniti i u drugim kanalima komunikacije, kako profesionalnim tako i onima u svakodnevnom životu.
Istražiti svjesne i podsvjesne, vidljive i skrivene intencije umjetnika iz osam zemalja i pokušati ih staviti u službu bolje komunikacije za sve - temeljni je cilj projekta i zajedničkoga rada. Borges Projekt multikulturalistički4 je kazališni odgovor na Borgesovu kratku priču Kružne razvaline.

 

1.1. Kulturna raznolikost (različitost)

U posljednjih 30 godina 20. stoljeća kulturna je različitost5 postala poticaj i snaga razvoja, ne samo iz aspekta ekonomskog rasta nego i kao vodeći element koji unapređuje intelektualni, emocionalni, etički i duhovni život. Kulturna različitost neophodno je sredstvo da bi se dostigao pozitivan napredak. Prihvaćanje i priznavanje kulturne različitosti vode k dijalogu između civilizacija i kultura, respektirajući međusobno razumijevanje.

Promocija kulturne raznolikosti, zajedničko ljudsko naslijeđe6 i dijalog, središnje su teme kojima se bavi UNESCO. To, konkretno, znači da je Logo za The Borges ProjectLogo za The Borges Projectpotrebno osigurati prostor i slobodu izražavanja za sve kulture ali ne na način da one ostanu nedirnute u svojoj izolaciji nego upravo obrnuto, potaknuti revitalizaciju a pri tom zaobilazeći segregaciju i zatvorenost te spriječiti međusobne konflikte. Suvremena nastojanja u kulturi nemaju cilj iskorijeniti kulturne različitosti nego upravo obrnuto, sve je veća potreba za njihovim priznavanjem. Svijet se (suprotno očekivanjima) sve više pluralizira u etničko-kulturnom smislu te je povećana svijest i privrženost posebnim kulturnim specifičnostima i vrednotama. Globalizacija i glokalizacija događaju se paralelno stoga možemo reći da globalizacija ide u dva smjera - homogenizacija s jedne, te rastuća fragmentacija i pluralizacija s druge strane. Upravo zbog tog dvostrukog procesa u kontekstu globalizacije i međunarodnoj političkoj klimi, kulturni dijalog ima novo značenje u održanju mira te prevenciji nasilja.
Kulturna različitost ima emancipatorski karakter te je zbog toga razvoj različitosti i jačanje svijesti o vlastitom etničkom identitetu pokretačka snaga.
Multikulturalizam7 i interkulturalizam8 dva su najčešća pristupa kulturnoj različitosti, a dijalog i dinamičnost nasuprot statičnosti i zatvaranju ključne su riječi promijenjene paradigme nastale krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća9.
U novije vrijeme interkulturalizam10 je poželjniji od multikulturalizma zbog svoje dinamičnosti i otvorenosti te je s toga rad ministara vanjskih poslova Europe okrenut upravo ovom pristupu.11

 

2. Uvod u analizu

Borges projekt pripada multikulturnom pristupu u suvremenu kazalištu koji, u ovom konkretnom slučaju, potiču neovisni umjetnici i trupe koji se bave praktičnim istraživanjem u kazalištu. Multikulturalizmu se u teoriji pristupa na različite načine te ga se analizira iz više različitih perspektiva12, međutim, sa stanovišta praktičnog rada nije moguće napraviti oštre podjele. U praksi je prisutno mnogo elemenata koji se preklapaju iz jednog u drugi pristup te je isključivost neprihvatljiva. Pojedini se elementi teorije više ili manje mogu detektirati ali kazalište otvara drugačije vizure od onih koje nudi teorija.
Borges Projekt istražuje potrebu i načine postizanja vidljivosti te mogućnosti da se ta vidljivost izrazi ali i da se, uz jačanje vlastite vidljivosti, uspostavi dijalog s drugima.
Kako su razlozi različitosti drugačiji u pojedinim zemljama sudionicama (post kolonijalizam, globalizacija, međunarodne migracije, reafirmacija nacionalnih manjina, osvješćivanje domorodačkih naroda, politika identiteta) tako su i pristupi umjetnika temi drugačiji. Predstava Borges projekt zamišljena je kao početak dijaloga.
Cilj je ove analize Borges projekta dvojak: s jedne se strane pokušalo razumjeti interpretacije Borgesove novele Kružne razvaline u pojedinim predstavama koje su sa svojim timovima producirali umjetnici zemalja sudionica, a s druge strane namjera je napraviti zbirnu analizu zajedničkih karakteristika i međusobnih razlika.
Fokus je ove analize multikulturnog pristupa kazališnoj predstavi sa stanovišta ljudske komunikacije, odnosno, ova se analiza bavi pitanjem kako grupe umjetnika različitih kultura komuniciraju svoju distinktivnu i jedinstvenu interpretaciju zajedničke teme u prostoru. Unutar analize posebna je pozornost usmjerena k simbolima koje umjetnici koriste te na koji ih način izražavaju kroz umjetničke vještine u određenom prostoru.
Pretpostavka je kazališta da nastaje onog časa kad se na određenom mjestu (place) nađu glumac i publika (people), a doda li se tome i dijalog (process) moguće je uključiti kazalište u znanstvena istraživanja koja dovode do kvalitetnijeg uvažavanja različitosti.

 The Borges projectThe Borges project

2.1. Opis pristupa

Analitički je proces rađen na temelju video materijala od kojih se stvarao mogući scenarij. Opservacijom novonastalih scenarija dolazilo se do odgovora tko su subjekti (people), kakav prostor zauzimaju (place) i kakve se akcije i interakcije među subjektima odvijaju na tom prostoru (process).
Izvori na kojima se temeljila analiza bili su Borgesova novela Kružne razvaline13, gledanje predstave, video snimka predstave, osobno sudjelovanje u projektu te razgovor sa sudionicima umjetničkih i produkcijskih timova.
Svi timovi koriste različita sredstva ne bi li postigli isti cilj koji je bio stvoriti sliku Borgesova „novog čovjeka". Unutar tog cilja velika je raznolikost u odabiru sredstava te načinu interpretacije što je razvidno već na prvo gledanje predstave/video materijala.

 

2.1.1. Griceov kooperativni princip

Pretpostavka je da su svi timovi krenuli od Griceovog14 kooperativnog principa tj. da se u ljudskoj komunikaciji sudionici implicitno drže četiri osnovna načela a to su: načelo kvalitete, kvantitete, odnosa i načina.

• Načelo kvalitete odnosi se na istinitost onoga što se komunicira, zahtjeva da sudionici govore istinu te da će ih na taj način drugi prihvatiti.
• Načelo kvantitete zahtjeva da sudionici budu informativni, tj. da ono što se prezentira donosi novu informaciju u komunikativnu situaciju.
• Načelo odnosa zahtjeva relevantnost odnosno primjerenost onoga što se govori prema situaciji u kojoj se to govori.
• Načelo načina jest jasnoća tj. da u svakom aktu komunikacije onaj koji komunicira to radi na način na koji smatra da će drugim ljudima biti jasan.

U konkretnom slučaju Borgesove novele to znači da će se sudionici projekta držati dogovorenog predloška tj. da je tema svake od pojedinih predstava Borgesova novela (načelo kvalitete), da su predstave timova dale uvid u njihovu interpretaciju, da su bile informativne tj donijele razumijevanje Borgesove novele (načelo kvantitete). Relevantnost je u, ovom slučaju, komunicirana na način da je svaka akcija sudionika povezana s elementima priče i s aspektima njihove interpretacije (načelo odnosa) te da su sudionici željeli biti jasni kako bi približili Borgesovu priču i svoju interpretaciju publici i ostalim subjektima u projektu (načelo načina).
Prema Griceovom kooperativnom principu to je temelj za stvaranje uzajamnih očekivanja (mutual expectations) sa strane svih subjekata koji sudjeluju u određenoj komunikativnoj situaciji.
U konkretnom projektu uzajamna očekivanja nisu uvijek bila ostvarena. Pojedine predstave, one europskog kulturnog kruga (Belgija, Njemačka, Hrvatska i Švicarska), bile su razumljive već na prvo gledanje dok se to ne može reći za predstave timova izvan tog kruga. Da bi se približili nerazumljivim interpretacijama bila je potrebna dodatna analiza koja je uključivala raščlanjivanje svakog pojedinog pokreta, zvuka, slike, simbola, konteksta, instrumenta i ostalih elemenata koji su bili dostupni u narativu prezentiranom kroz video materijal.

 The Borges projectThe Borges project

2.1.2. Okvir „People, place and process"

People, place and process analitički je okvir na kojem je temeljen Human eviroment model. Okvir i model stvoreni su tijekom europskog projekta SANE (Sustainable accomodation for the new economy), Program EU Framework 5, IST-2000-25257. Ta teorijska osnova stvorena je za analizu i oblikovanje pokretnog radnog prostora u kojem tehnologija ICT (information and communication technologies) igra ključnu ulogu te je poslužila kao početna točka analize u ovom projektu15.
Metodom opservacije a uz pomoć people, place and process okvira stvorena je intuitivna interpretacija video materijala. Kroz proces dešifriranja simbola i ostalih ponuđenih elemenata, a uz pomoć people, place and process metode, na prvi pogled nerazumljivi narativi postajali su jasniji dok su neki dijelovi interpretacija ostali nerazjašnjeni i nakon detaljne analize.
Veliki napredak u razumijevanju postignut je u čitanju japanske priče koja je temeljena na simbolima te su asocijacije kroz model people, place and process omogućavale širok spektar interpretacija. Nasuprot japanskoj, filipinska priča, temeljena na nedostupnom jeziku, u nekim je aspektima i dalje ostala nerazjašnjena.
Afroamerički dio SAD prezentacije, također temeljen na, ovaj puta poznatom jeziku, nije se u potpunosti dešifrirao jer je poetska forma govora umjetnika onemogućila razumijevanje sadržaja.
Nakon postupka raščlanjivanja svih dijelova predstave interpretacije koje su u velikoj mjeri bile jasne na prvo gledanje promijenile su svoja značenja i donijela nova čitanja. Tako je postupak analize metodom people, place and process, korišten zbog nedostatnog poznavanja kultura zemalja izvan europskog kruga doprinio i novom razumijevanju poznatih narativa.
Jezik, kao važan element svake etničke skupine (pa tako i timova zemalja sudionica), zauzeo je u ovoj analizi privremeno sporedno mjesto, a fokus je prebačen na ulogu simbolike u stvaranju zajedničkog tla (common ground) i uzajamnih očekivanja a u kontekstu people, place and process.

 

3. Zbirna analiza:

3.1. Zajednički elementi

 Svi sudionici članovi su NPG-grupe
 Borgesova novela Kružne razvaline
 Sudionici u projektu su kazališni umjetnici (glumci, redatelji, dramaturzi, plesači, glazbenici, producenti)
 Umjetnici se izražavaju simbolima
 Žele stvoriti sliku Borgesova novog čovjeka
 Iskazuju želju za novim iskustvima i razmjenom iskustava
 Iskazuju želju za komunikacijom
 Za umjetnike je karakteristična znatiželja
 Služe se engleskim jezikom kao jezikom komunikacije NPG-a

 

 

 

 

 

 

 

Projekt su u Tampicu, Mexico započeli delegati, sudionici kongresa ITI UNESCO iz SAD-a, Njemačke, Japana, Kameruna, Belgije, Filipina, Hrvatske i Švicarske. U konkretnom slučaju sudjelovali su umjetnici koji su postali članovi NPG-a svojim ulaskom u projekt. Na ovom je primjeru u praksi vidljiva razlika između ostalih odbora ITI Unesco i NPG-a; otvorenost za nove suradnike. Naime, svojim ulaskom u Projekt umjetnik postaje članom NPG grupe, a nakon projekta slobodan je više ne surađivati s grupom. Dakle, za vrijeme trajanja projekta njezin je član. Premda je ovo samo formalna zajednička komponenta nije zanemariva budući da je osjećaj pripadnosti, osobito kod umjetnika, vrlo važan.
Svi su timovi sastavljen od umjetnika, dakle, svim je sudionicima zajedničko da se bave umjetnošću što povlači za sobom određene konsekvence: umjetnici, bez obzira na vrstu umjetnosti kojom se bave, izražavaju se simbolima.
Budući da u projektu nisu sudjelovale institucije koje su bile obavezne poslati svoje zaposlenike, pretpostavlja se da su umjetnici došli u projekt svojevoljno, vođeni željom za novim iskustvima, njihovom razmjenom te zbog želje za komunikacijom s drugim, različitim kulturnim identitetima16. Ono što je također svim umjetnicima imanentno jest znatiželja koja ih pokreće k novim umjetničkim iskustvima i rješenjima.
Gledajući konkretno Borges Projekt svim je sudjelujućim umjetnicima zajednička Borgesova novela Kružne razvaline na kojoj su gradili svoje viđenje stvaranja novog čovjeka. Dakle, različitim, ali uvijek umjetničkim sredstvima, postiže se isti cilj, stvaranje novog čovjeka, kroz simboliku u okviru svoje kulture, tradicije ili pak odmaka od istih.

 The Borges projectThe Borges project

3.2. Razlike

 7 zemalja 6 različitih pristupa
 Stvaranje novog čovjeka kao bića povezanog sa vlastitiom tradicijom: Filipini
 Stvaranje novog čovjeka kao političkog bića: Filipini, SAD
 Stvaranje čovjeka kao spoja tjelesnog i duhovnog: Švicarska
 Stvaranje čovjeka komunikacije: Hrvatska, Belgija
 Stvaranje novog čovjeka kroz preoblikovanje osobnosti: Njemačka
 Stvaranje novog čovjeka kroz simbole: Japan

 

 

 

 

 

 

Kao što se može zaključiti niti jedan tim nije uzeo deskriptivni pristup u odnosu na Borgesa. Najbliže deskriptivnom pristupu bila je interpretacija kamerunskog tima, ali budući da je dostupan samo njihov pisani sinopsis17 bez viđene izvedbe18 to se ne može pouzdano ustvrditi.
Prema vlastitom afinitetu 7 je timova izabralo 6 različitih pristupa kako bi izrazilo svoje viđenje novog čovjeka i Borgesove novele.

 

3.2.1. Etnički diskurs

 Stvaranje novog čovjeka kroz etnički diskurs: Uz korištenjem elemenata etničke diferencijacije/bez korištenja etničke diferencijacije
 Uz korištenjem etničkih elemenata: Filipini, SAD
 Bez korištenja etničkih elemenata: Švicarska, Belgija, Hrvatska, Njemačka, Japan

 

 

 

Filipinski i SAD dijelovi koriste elemente koji su karakteristični za etničke grupe iz država odakle dolaze. Filipinska je priča o otoku Mindanao i problemima njegovih etničkih skupina, domorodačkih naroda, konkretno, plemena Monobo. Američka je priča o etničkim diskursima Hispanoamerikanaca, bijelog čovjeka, Afroamerikanaca i azijskih Amerikanaca, priča je jedne od najvećih zemalja s multikulturnim problemom na svijetu čiji je Ustav, u koji se svi zaklinju slijep na etnicitet , dok se švicarska, belgijska, hrvatska i njemačka interpretacija mogu zamijeniti i dogoditi u bilo kojoj državi. Ni jedna od europskih zemalja
nije se odlučila za svoje specifične tradicijske ili folklorne elemente i u tom su smislu, de facto sve ostale neprepoznatljive. Potreba za prezentacijom tradicionalnih elemenata očekivala se od Hrvatske, nove demokracije u Europi, zemlje koja je u nedavnoj prošlosti doživjela ratne sukobe i izborila svoju samostalnost, koja je tek prošla svoju nacionalnu fazu. Očekivalo se da će se hrvatski umjetnici željeti prezentirati kroz svoju tradiciju, no, to se nije dogodilo. Može se razumjeti da Švicarska, Njemačka i Belgija, kao zemlje razvijenog liberalizma ne teže s nacionalnim prezentacijama zbog proklamirane politike brisanja granica Europe te potrebe da se Europa transnacionalizira. Prema prezentaciji u ovom projektu može se zaključiti da je težnja hrvatskih umjetnika postati dijelom europskog kruga te se ne želi izdvajati svojim tradicionalnim i folklornim elementima.
Filipinski umjetnici nose narodnu nošnju, pjevaju narodne napjeve, sviraju tradicionalne instrumente a tema je njihove interpretacije Borgesove novele duboko ukorijenjena u filipinsku povijest, Kamerunska interpretacija - (prema sinopsisu) sadrži tradicionalni ples, bubnjeve (tradicionalni instrument), a SAD je samim izborom umjetnika inzistirao na etničkim prezentacijama.
Hrvatska, Belgija, Njemačka i Švicarska nemaju vlastitih lokalnih obilježja te mogu međusobno zamijeniti svoje priče i ništa se bitno ne bi promijenilo. Sve su četiri europske zemlje što pokazuje slični/isti kulturni krug i način komunikacije.
Zemlje koje koriste etničke elemenata žele komunicirati: vlastitu kulturu, etnički identitet, kulturnu različitost tj. identitet vlastite grupe. Analizirajući svaku pojedinu priču može se zaključiti da Filipini i SAD koriste etnički prepoznatljive elemente da bi izrazili vlastiti etnički problem, lokalizirali svoju interpretaciju, učinili vidljivijim svoj kulturni identitet te podcrtati grupne/etničke različitost. Europske grupe odlučile su se (neovisno jedna od druge) za prezentacije koje su orijentirane na čovjeka kao biće koje nije određeno svojim nacionalnim i etničkim identitetom i bave se individualnim problemima.
Japanska je interpretacija izvan oba kruga i zbog hermetičnosti izvedbe nije ju moguće svrstati u jednu od dvije kategorije.

 The Borges projectThe Borges project

3.2.2. Emotivna angažiranost

 Različiti je odnost prema temi s obzirom na emotivnu angažiranost
 Racionalno: Švicarska, Belgija, SAD (bijeli čovjek), Japan
 Oboje: Hrvatska, Njemačka
 Emotivno: Filipini, SAD (Hispanoamerikanac, Afroamerikanac, azijska Amerikanka)

 

 

 

 

Odnos prema temi umjetnika iz Švicarske, Belgije, SAD (bijeli čovjek) je objektivan, nije emotivno angažiran, nema osobnog odnosa prema onome što umjetnici otkrivaju, analiziraju i povezuju. Problem koji su odabrali za analizu u Borgesovoj priči nije osobna stvar te je s toga njihov racionalni pristup logičan izbor.
Za japanski pristup možemo pretpostaviti da je racionalan, a ta pretpostavka izlazi iz mogućeg scenarija, tj. analize koja se nalazi u prilogu u kojoj se pretpostavlja da su umjetnice koje sudjeluju u interpretaciji u funkciji simbola i ne interpretiraju vlastitu osobnost.

Postavlja se pitanje: Zbog koje pretpostavke švicarski tim odabire racionalni, a filipinski (na primjer) emotivni pristup?

Mogući su kontekstualni odgovori a to su da je Švicarska država koja nije imala rat preko tri stoljeća, jedna je od najbogatijih zemalja svijeta, neutralna je, multinacionalna i polietnička država u čijim je temeljima multikulturalnost. Multilingvalna je, liberalne demokracije s visokim bruto nacionalnim dohotkom, bogata, otvorena za nove imigrante i migrante, fizički kompaktna, u srcu Europe, bez jedne dominantne etničke skupine, međuetnički se problemi ne nameću kao bitni, bez sukoba pa tako i bez većih emotivnih podjela.
Filipini su stoljećima bili kolonizirani20, država su mlade demokracije21, uglavnom jednonacionalna s većinski katoličkim stanovništvom, niskim bruto nacionalnim dohotkom u kojoj je raširena korupcija, siromašna, otočna zemlja u Jugoistočnoj Aziji, zemlja velikih podjela te je plodno tlo za nezadovoljstva i emotivne manifestacije. Na otoku Mindanao, odakle dolaze umjetnici koji su sudjelovali u projektu, svakodnevni su sukobi između tri grupacije - muslimana, katolika i domorodačkih naroda. Katolici su na Minadanu zastupljeni sa 63%,, stanovništvo muslimanske vjere 32%, a domorodački narodi potpuno su obespravljeni i otprilike su zastupljeni sa 5%. Uz ekonomske probleme, fizičku udaljenost od centra22 i međuetničke probleme, politički i emotivni pristup jedne od obespravljenih strana u sukobima nije neočekivan.
Spoznaje o pojedinostima izvan teksta projekta bile su važne za prepoznavanje onoga što su pojedini timovi napravili i na koji su način interpretirali Borgesovu novelu te se može zaključiti da je kontekst pomogao u dešifriranju teksta i mogućoj interpretaciji nerazumljivih dijelova.
Ova se podjela također može komparirati s etničkim / ne etničkim diskursom. Filipini i SAD (svi dijelovi osim dijela bijelog čovjeka) emotivno su angažirani što dovodi do zaključka da etnička angažiranost često uključuje emocije.

 The Borges project, Vitomira LončarThe Borges project, Vitomira Lončar

3.2.3. Uporaba tehnologije

 Stvaranje novog čovjeka s obzirom na uporabu tehnologije
 S tehnologijom: Švicarska i Belgija, SAD (Hispanoamerikanac)
 Bez tehnologije: Filipini, SAD (bijeli čovjek, Afroamerikanac, azijska Amerikanka), Hrvatska, Njemačka i Japan

 

 

 

Švicarska i Belgija rabile su i koristile tehnologiju u potrazi za novim čovjekom te pomoću nje interpretirale Borgesovu novelu dok ju Filipini, Hrvatska, Njemačka i Japan uopće nisu koristili. SAD koristi tehnologiju samo kao stvaranje drugog plana kroz projekciju u i to u jednom dijelu svoje priče (Hispanoamerikanac) a one služe u svrhu podcrtavanja monologa. Belgijska i švicarska priča u potpunosti temelje svoje interpretacije na tehnologiji (računala, kamere, projekcije, ozvučenje). Može se ustvrditi da dopiru do publike kroz medijske kanale, a ne izravnim kontaktom. Premda sve zemlje sudionice predstavljaju svoje čitanje Borgesa kroz kazališnu formu, dakle kroz živu izvedbu, Švicarska i Belgija unutar tog pristupa upotrebljavaju medije kao kanal kroz koji komuniciraju s publikom. Izravan kontakt s gledateljima je vrlo rijedak ili ga gotovo nema dok je kod Filipina, SAD-a, Hrvatske i Japana klasični kazališni odnos glumac - gledatelj u potpunosti izravan . Belgija i Švicarska u svom pristupu između gledatelja i glumca koriste elemente tehnologije i uvode neku vrstu tampon zone u izravan odnos.
Obje zemlje koje upotrebljavaju tehnologiju su europske zemlje i nemaju tradicionalno- folklorni pristup temi dok niti jedna zemlja koja ima tradicionalno-folklorni pristup ne upotrebljava tehnologiju.

 

3.2.4. Proces

 Proces: Uključeno umiranje starog čovjeka i rađanje novog / ili isključeno
 Uključeno: Hrvatska, Njemačka, Švicarska i Japan
 Isključeni: Filipini, Belgija i SAD

 

 

 

Borges svoju novelu Kružne razvaline završava tezom da smo mi sami san nekog drugog čovjeka. U širem smislu gledano svi timovi u svojim interpretacijama sadrže taj element, pa čak i Filipini, Belgija i SAD koje su u ovoj analizi navedeni kao zemlje u čijim se interpretacijama ne nalazi umiranje i ponovno rađanje novog čovjeka. No, u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Japanskoj interpretaciji taj je element vrlo jasno izražen za razliku od ostalih zemalja u kojoj je takva interpretacija moguća ali ne i jasno naznačena.

 The Borges projectThe Borges project

3.2.5. Uporaba jezika

 Uporaba jezika: verbalno / neverbalno
 Verbalno - Filipini, SAD, Belgija (ne izravno nego putem tehnologije), Njemačka i Švicarska
 Neverbalno - Hrvatska i Japan

 

 

 

Za Belgijsku se priču može se reći da sadrži elemente glasovne komunikacija ali ne izravno verbalne u klasičnom smislu riječi.
Hrvatska i Japan odlučile su se za neverbalno kazalište.

 

3.2.6. Korištenje boja

 Bijela boja - Švicarska i Japan
 Crno / bijelo - Njemačka i SAD (bijeli čovjek)
 Crna boja - Hrvatska
 Šareno - Filipini (prevladava crveno i crno) i Kamerun (prema podacima iz sinopsisa)
 Belgija - boje kao element važan za interpretaciju ne postoje
 SAD - Afroamerikanac - svijetlo i tamno sivo (boje pepela)
 SAD - Azijska Amerikanka - crvena boja

 

 

 

 

 

Boje kostima u većini su slučajeva pomogle u analizi, osobito švicarska, japanska, SAD (azijska Amerikanka i bijeli Amerikanac), hrvatska te filipinska priča23 te se može reći da su boje bile dodatni element za bolju interpretaciju pojedinih dijelova predstave.

 The Borges projectThe Borges project

3.2.7. Uporaba kostima

 S tradicionalnim elementima: Filipini (Kamerun, sinopsis)
 Bez tradicionalnih elemenata: Švicarska, SAD, Japan, Njemačka, Belgija, Hrvatska i Japan

 

 

Kostim su, kao važan element u kazalištu, sudionici pojedinih grupa koristili sukladno svojim interpretacijama. Filipinski je kostim jasno i nedvosmisleno pokazao smjer kamo će ići filipinska prezentacija, američki je u jednom svom dijelu bio vrlo jasan i prepoznatljiv te davao elemente za interpretaciju no u drugom je dijelu interpretacije izgubio svoju znakovitost. Naime, crno odijelo s bijelom košuljom i kravatom (odjeća bijelog Amerikanca) jasno je naznačio kojoj društvenoj grupi lice pripada, Hispanoamerikanac nije imao tradicionalne kostimske elemente isto kao i Afroamerikanac, no, crvena je haljina azijske Amerikanke imala snažno simboličko značenje, ali bez tradicijskih elemenata24.
Kostim NJEGA u hrvatskoj interpretaciji jasno govori da je lice poslovan čovjek i da ONA postaje njegova preslika te možemo reći da je kostim odigrao značajnu ulogu u analizi. U njemačkoj interpretaciji ONA nosi suknju što naglašava njezinu rodnu pripadnost, a u trenutku kada ON skine košulju i ostane gol do pasa, njegov kostim jasno daje do znanja da je postao ranjiv, tj. da ga njegov kostim ne štiti.
Švicarski tim svojim kostimom želi komunicirati potpunu neutralnost dok je japanski, i u izboru kostima u skladu sa svojim pristupom u kojem preko simbola interpretira Borgesovu novelu.

 

3.2.8. Korištenje elemenata kostima - cipele

 Bosi: Japan, Filipini, SAD (Hispanoamerikanac, Afroamerikanac, azijska Amerikanka), Kamerun (sinopsis)
 Skidaju i obuvaju cipele kao znak: Hrvatska i Njemačka
 Bez važnosti obuće: Švicarska i Belgija
 Obuven: SAD (bijeli Amerikanac)

 

 

 

Hrvatska i Njemačka u svojim interpretacijama koriste obuću kao dio kostima, tj. kao bitan element prelaska iz privatnog u javni prostor, bijeli Amerikanac nosi cipele kao znak javnosti ali i dominacije nad ostalim skupinama u svom timu, dok kod filipinskih i japanskih umjetnika (koji su bosi) ta činjenica u samoj predstavi nije povezana sa javnim/privatnim prostorom. Filipinski su umjetnici bosi i može se reći da je to povezano s podnebljem (visoka temperatura tijekom cijele godine na otoku Mindanao) ali u široj interpretaciji moguće je protumačiti ne nošenje obuće kao podređen položaj u odnosu na kolonizatora. U SAD predstavi obuven je samo bijeli Amerikanac, a ostale su etničke skupine bez obuče što je dodatni element koji potvrđuje pretpostavku o podređenosti tih skupina bijelom čovjeku, tj. o njihovoj obespravljenosti u zajedničkoj zemlji.

 The Borges projectThe Borges project

3.2.9. Korištenje glazbe

 S konkretnim instrumentima: Filipini, Japan i Kamerun (sinopsis)
 Glazba, ali bez konkretnih instrumenata: Švicarska, Belgija i SAD
 Bez korištenja glazbe: Hrvatska i Njemačka

 

 

 

Samo dvije zemlje koriste konkretne instrumente u svojim interpretacijama od kojih Filipini na scenu donose tradicionalne instrumente, a Japan violinu kao neutralni instrument i kao simbol glazbe. U švicarskom, belgijskom i SAD dijelu (Hispanoamerikanac) glazba podcrtava radnju.

 

3.2.10. Rodno pitanje

 Rodno pitanje prisutno: Hrvatska (novi čovjek je žena), Njemačka (žena gradi novog čovjeka), Belgija (muško-ženski odnos)
 Rodno pitanje odsutno: Švicarska, Filipini, SAD, Japan i Kamerun - sinopsis

 

 

Niti jedan tim koji interpretira Borgesa kroz etničke elemente (SAD i Filipini) ne bavi se rodnim pitanjem u interpretaciji predloška isto kao ni Japan. Predstave zemalja europskog kulturnog kruga (njih 3 od 4) mogu se interpretirati u tom svjetlu, no, svaka od njih čini to na različite načine. Širi pogled na multikulturalizam ne bavi se isključivo etničkim problemima i podjelama nego teži priznavanju i ostalih različitih obespravljenih grupa među kojima su: žene, osobe s invaliditetom, starije osobe, osobe različitih seksualnih orijentacija25. Tema Borgesove novele - stvaranje novog čovjeka interpretirana u hrvatskoj, njemačkoj i belgijskoj priči ima uključen rodni problem, tj. ne uključuje samo čovjeka kao ljudsko biće, nego se bavi i problemom žene u suvremenom društvu ali na različite načine. Dok je u hrvatskoj interpretaciji taj novi čovjek koji se stvara - žena, u njemačkoj interpretaciji je žena ta koja gradi novog čovjeka, a belgijska se interpretacija u jednom svom segmentu bavi muško ženskim odnosima. Švicarska, filipinska, japanska i američka priča tu distinkciju ne uzimaju u obzir te pretpostavljamo da Borgesova novela nije umjetnike iz tih zemalja potaknula na tu vrstu čitanja.

 

3.2.11. Sektorska pripadnost umjetnika

 Sektorski način organizacije umjetnika / sudionika - 1., 2. ili 3. sektor
 3. sektor: Švicarska i Belgija (neovisne grupe)
 1. sektor: Njemačka (institucija)
 Samostalni umjetnici sakupljeni za ovaj projekt: Filipini, Japan, Hrvatska i SAD

 

 

 

Kao što je već prije spomenuto u ovom radu umjetnici / sudionici projekta organizirani su na različite načine na koje obavljaju svoju djelatnost te su samo predstavnici Njemačke došli iz institucije, tj. iz javne ustanove / prvog sektora za razliku od ostalih koji su samostalni umjetnici ili članovi neprofitnih organizacija, dakle, dio su 3. sektora.

 The Borges projectThe Borges project

3.2.12. Način obrade teme

 Liberalni / osobni / individualni: Hrvatska, Belgija, Njemačka i Švicarska
 Komunitarni / grupni: SAD i Filipini
 Izvan podjele: Japan

 

 

 

Iako multikulturalizam ima mnogo različitih vrsta podjela, u ovom je radu najzanimljivija podjela s obzirom na grupna odnosno individualna prava. tj. liberalni26 ili individualni i komunitarni ili grupni27 multikulturalizam. SAD i Filipini bave se zagovaranjem priznavanja prava grupa (SAD - bijela rasa, Hispanoamerikanac, Afroamerikanac, azijska Amerikanka, Filipini - pravo priznavanja Monobo domorodačkog naroda na otoku Mindanao), dok se Hrvatska, Švicarska, Belgija i Njemačka bave individualnim problemima i predstavljaju liberalnu tj, individualnu liniju multikulturalizma.
Timovi iz europskih zemalja ne inzistiraju na kulturnoj raznolikosti i prezentaciji vlastitog etničkog, dakle grupnog identiteta, za razliku od ostalih zemalja sudionica/zemalja izvaneuropskog kruga koje inzistiraju upravo na etničkom predstavljanju.

Japanski pristup je ponovno izvan ovih podjela jer su simboli temelj njihove interpretacije.

 

4. Opservacija pojedinih izabranih narativa

 

4.1. Istraživanje 1: Japanska priča

Na sceni su likovi na hrpi na podu odjeveni u bijelo i ne razlikuju se jedan od drugog. Prostor u kome se nalaze je nacrtani trokut. Tek kad se počnu kretati, vidi se da su to tri lika. Prvi lik ima violinu i na njoj svira jedan ton. Drugi lik koristi svoje tijelo u pokretu, nalazi knjigu te ju trga, a treći lik proizvodi zvukove. S vremenom im se kretnje usklađuju i zajedno hodaju po granici trokuta.

 Japanska pričaJapanska priča

4.1.1. Analiza

People: Budući da su lica u predlošku neidentificirani subjekti (rodno, etnički, socijalno) omogućila su široke mogućnosti asocijacija te su people u ovom radu definirani kroz simbole u nekoliko različitih inačica: tijelo, zvuk, glas; prošlost, sadašnjost, budućnost; dječaštvo, zrelost, starost. Interpretacija se nije uvijek služila simbolima unutar jedne podjele nego u različitim kombinacijama.

Place: prostor japanske priče definiran je trokutom ali i kroz to ograničenje nudilo se više mogućnosti: prostor unutar trokuta, izvan trokuta, prostor linije trokuta. Smještajem people unutar place u smislu poretka i međusobnih odnosa omogućio je dodatne kombinacije.

Process: Budući da je stavka people nudila široke mogućnosti interpretacije, to je omogućilo isto takve mogućnosti razumijevanja procesa: rađanje novog čovjeka kroz razvoj kulture, jačanja svijesti identiteta etniciteta, kroz povezivanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, fizičko rađanje novog čovjeka, inicijacija od dječaštva preko zrelosti do starosti, dakle, prolazak kroz ljudski vijek.

 

4.1.2. Spoznaje

Na prvo gledanje japanska je priča bila najmanje razumljiva od svih ponuđenih narativa. Pretpostavlja se da su umjetnici japanskog tima (kao i svih ostalih timova) iskreni sa njihovog stanovišta, da su znali na koji način napraviti informativni narativ, da su nastojali biti relevantni Borgesu te da su na najjasniji način to pokazali u predstavi. Greiceov kooperativni princip uzet je kao početak analize. Budući da japanska priča nije sadržavala govorni jezik pretpostavka je da je način prezentacije temeljen na pokretu i zvuku, a nacrtani je trokut, kao jedini dio scenografije u prostoru i broj umjetnica (3) nametao analizu koja bi se povezivala sa brojem 3: prošlost, sadašnjost i budućnost; djetinjstvo, zrelost i starost; tijelo, zvuk i govor. Kroz njihove međusobne kombinacije stvoren je mogući scenarij koji je nakon analize davao drugačije svjetlo na cijelu predstavu i dao joj značenje koje na prvo čitanje nije imala.
U konačnici je japanska priča donijela ideju spajanja različitih kultura u moguću zajedničku cjelinu. Kroz šire čitanje Borgesove novele tri umjetnice koje svaka predstavlja jedan element ljudske komunikacije tvore novog čovjeka koji je sastavljen od različitih dijelova i u toj cjelini daje novu kvalitetu. Ova interpretacija može ponuditi rješenje u interkulturalizmu te, premda vrlo hermetična, nudi dijalog različitosti kao rješenje za novog čovjeka.

 Njemačka pričaNjemačka priča

4.2. Istraživanje 2: komparacija japanske i njemačke priče:

Za razliku od japanskog njemački je dio bio najpristupačniji jer se bavio osobnim problemom - stvaranjem novog čovjeka na osobnom nivou i to uz naznake rodnog pitanja. Za razumijevanje je bilo dostatno prepoznavanje elementarnih ljudskih odnosa, a koristio se engleski jezik za lakše razumijevanje interpretacije. Poznavanje zajedničkog jezika komunikacije dodatno je pomoglo u dešifriranju njemačkog predloška.

Uz njemački dio i ostale europske priče bile su relativno dostupne i jednostavne za analizu.

 

4.3. Istraživanje 3: analiza filipinske priče:

Filipinska je priča podijeljena na dva dijela - okvir i tijelo priče: okvir je putujuća glumačka družina (people) u kojoj su dva glumca koji sa sobom nose scenografiju - dvije kocke i rekvizitu, instrumente, kostime, a tijelo priče je borba za vlastiti identitet, tradiciju, naslijeđe, zemlju, običaje Monobo domorodačkog naroda (process) na otoku Mindanao na Filipinima (place).

Putujući glumci koji izvode svoje predstave po sajmovima i seoskim priredbama (bosi su, samo su njih dvojica, sve sa sobom nose sami, nemaju pomagala za prijevoz, sve što imaju je jednostavno) te obilaze zemlju i igraju predstavu. Njihove su uloge naznačene od početka: jedan u živom narodnom kostimu crveno zelene boje, a drugi u crnom kostimu sa zlatnom kapom koji asocira na božanstvo, višu silu, kolonizatora, sultana, nekoga tko ne pripada običnom narodu.

Moguća je priča borba koloniziranog pučanstva i njegove želje za slobodom protiv kolonizatora.

Putujuća družina koja stalno ponavlja istu priču moguća je Borgesova ideja da smo mi san nekog drugog čovjeka te se krug stalno vrti, ponavlja i zatvara.

Na prvo gledanje (predstave i videa) ovo je (uz japanski dio) bio izuzetno nejasan dio cjelokupnog projekta. Jedino što je upućivalo na to da se radi o političkoj priči bila je riječ Mindanao, ime otoka na Filipinima koji asocira na sukobe između muslimanskog, kršćanskog i domorodačkog stanovništva.
Kroz analizu svakog pojedinog elementa predstave, a uz pomoć people, place and process i Griecove teorije te kontekstualne analize, stvorena je moguća interpretacija filipinskog narativa.

 Filipinska pričaFilipinska priča

4.4. Zaključak analiza

Nakon završetka procesa istraživanja postalo je jasno da je razlog lakšeg razumijevanja europskih narativa to što niti jedna europska zemlja nije koristila kulturne diferencijacije, nije se bavila specifičnim etničkim identitetom i upotrebljavala simbole tipične za podneblje zemlje odakle dolaze umjetnici, dok su se ostale (vaneuropske) zemlje uglavnom bavile upravo tim aspektom u kazališnom čitanju Borgesove novele. Kako je svaki pojedini etnički/kulturni identitet jedinstven i ima svoje specifične znakove, simbole, pokazatelje i rituale, tako ih je, zbog nedostatka informacija, bilo izuzetno teško prepoznati i dešifrirati. Univerzalni simboli i elementi koje su nudile europske zemlje bili su znatno dostupniji za prepoznavanje od ostalih koji su nudili specifične simbole pojedinih kultura.
Teorija people, place and process pomogla je u rješavanju enigme potpuno nerazumljivih priča i omogućila razumijevanje ostalih interpretacija.

 

5. Zaključak

Nakon analize Borges projekta, multikulturnog kazališnog projekta, na kojem je u razdoblju od 2 godine radilo 36 umjetnika iz 7 zemalja, može se zaključiti da su umjetnici / sudionici za svoju interpretaciju odabrali 6 različitih pristupa. Unutar tih pristupa s multikulturnog aspekta moguće je detektirati 3 skupine: umjetnici iz Filipina i SAD-a, interpretirali su zadanu temu (stvaranje novog čovjeka) kroz probleme inherentne vlastitim kulturama, u prezentaciji su koristili elemente prepoznatljive etničkim grupama sa svog prostora te im je predmetom interesa bila skupina. Grupe umjetnika iz Belgije, Njemačke, Hrvatske i Švicarske, dakle zemlje sudionice iz europskih zemalja, bavile su se kazalištem bez etničkih obilježja, a u fokusu interesa bili su im individualni aspekti čovjeka.
Sudionici projekta iz Japana obradili su zadanu temu pomoću simbola.
Metodom analize place, people and process pojasnili su se narativi pojedinih zemalja koji prije istraživanja nisu bili pristupačni, dok su razumljivi narativi s početka analize dobili novu dimenziju i značenja. Dijelove interpretacija koji su bili temeljeni na nepoznatom jeziku i dalje su ostali nerazjašnjeni te ih nije moguće dokučiti bez prijevoda konkretnog teksta, no, analiza ostalih elementa koje je donijela metoda smanjili su nivo nerazumijevanja te se može zaključiti da je pristup primijenjen u ovom radu bio koristan u razumijevanju pojedinih multikulturnih dijelova predstave. Metoda nije nadomjestila ulogu jezika u komunikaciji ali je doprinijela boljem razumijevanju sadržaja različitih interpretacija, a kroz to je i poboljšala mogućnost prihvaćanja različitosti te je pretpostavka da će omogućiti bolji dijalog u budućim projektima na kojima NPG planira istraživati.
Zbirna analiza pokazuje da komparacija sličnosti omogućila bolje razumijevanje različitosti unutar sličnosti, dodatno je pojasnila pristupe te ih stavila u novi odnos prema ostalim multikulturnim dijelovima. Oba su pristupa: analiza pojedinačnih dijelova te zbirna analiza na svoj način doprinijele boljem razumijevanju sadržaja narativa. Važno je shvatiti razlike jer to pomaže pri podizanju nivoa nenasilne komunikacije i boljem razumijevanju drugih i drugačijih te omogućava bolji dijalog.

 Naklon na izvedbiNaklon na izvedbi

6. Bibliografija

1. http://www.npg.iti-worldwide.org, 30.9.2008 (sajt nije u funkciji, 09.06.2015.)
2. Zygmunt Bauman, Globalization, The Human Consequences, Cambridge: Polity press
3. Ulrich Beck, What is Globalization? Cambridge, Polity Press, 2000
4. Bhikhu Parekh, rethinking Multiculturalism, Cultural Diversity and Political Theory, New York, Palgrave, 2000
5. Deklaracija o interkulturnog dijalogu i prevenciji sukoba, Dodatak: Definicije, principi i metode, Konferencija europskih ministara kulture, Opatija, Hrvatska, 20-22 listopada 2003
6. Deklaraciji o kulturnoj različitosti, Pariz, 2. studenog 2001
7. Decision 1983/2006/EC), 18. prosinca 2006. godine, 2008
8. Dragojević, Sanjin. Multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, plurikulturalizam: suprotstavljeni ili nadopunjujući koncepti. U: Kultura, etničnost, identitet (ur. Jadranka Čačić-Kumpes). Institut za migracije i narodnosti; Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb 1999
9. Bijela knjiga interkulturnog dijaloga, Strasbourg, 7. svibnja 2008
10. Paul Grice (1975). Logic and conversation. In Syntax and Semantics, 3: Speech Acts, ed. P. Cole & J. Morgan. New York: Academic Press. Reprinted in Studies in the Way of Words, ed. H. P. Grice, pp. 22-40. Cambridge, MA: Harvard University Press (1989)
11. Sane (Sustainable accomodation for the new economy), Program EU Framework 5, IST- 2000-25257
12. Tin Ujević, Zbirka Ojađeno Zvono: Pobratimstvo lica u svemiru, August Cesarec, Zagreb, 1979
13. Will Kymlicka: Multikulturalno građanstvo, Naklada Jesenski Turk, Zagreb, 2003
14. Milan Mesić, Multikulturalizam, Školska knjiga, Zagreb, 2006
15. Opća i nacionalna enciklopedija, XIII. Knjiga, Pro leksis d.o.o., Večernji list d.d., Zagreb, 2007

 

7. Prilozi:

7.1. Opis rada na Borges projektu

NPG28 (New Project Group) radi unutar Svjetskog Centra ITI Unesco kao jedan od neformalnih Odbora29, a bavi se osmišljavanjem novih kazališnih projekata. Za razliku od većine ostalih Odbora, NPG svoja istraživanja radi kroz konkretne projekte, tj. kazališne predstave koje izvodi na svjetskim Kongresima ITI Unesco30.
Na 30. svjetskom kongresu u Tampicu, Mexico, 2004. NPG je odlučio raditi multikulturalistički projekt koji bi, kroz kazalište, istražio mogućnosti komunikacije različitih kultura na zajedničkom predlošku.
Kratka priča Jorge Louis Borgesa31 Kružne razvaline izabrana je kao predložak za rad na projektu, a taj izbor nije bio slučajan jer Borgesova novela sugerira varljivost naših stavova , upitnost naše stvarnost i nas kao subjekta u toj stvarnosti.
Prva su promišljanja i prijedlozi bili da se za predložak uzme jedan od Shakespearovih soneta no, nakon duge rasprave odlučilo se za tekst autora koji je izvan europskog kulturnog kruga. Argentina (zemlja odakle dolazi autor) nije članica NPG-a, ne pripada kulturnom krugu zemalja koje su bile kolonizatori u prošlim stoljećima, te ne sugerira moguća rješenja. Borges je bio idealan izbor, a novela Kružne razvaline, kao relativno nepoznat predložak, ponudila je temelj za pitanja kojima se NPG htio baviti: Je li moguće očuvati vlastiti kulturni integritet u eri globalizacije? Kakav je to novi čovjek koji bi se trebao roditi i izgraditi u novim okolnostima života kakve nam je donijelo 21. stoljeće?
Borges Projekt omogućio je umjetnicima iz 8 zemalja da upoznaju međusobnu kulturnu raznolikost kroz kazališnu praksu i da se sublimirano suoče s preprekama s kojima se u stvarnom svijetu suočavaju ljudi novog doba.

 Borges projectBorges project

7.2. Pravila rada na projektu

Da bi se projekt mogao ostvariti bilo je potrebno utvrditi način rada koji bi bio zajednički za sve zemlje sudionice.
Svaka je pojedina zemlja sudionica napravila scensko viđenje Borgesove priče u trajanju od 10 do 15 minuta s do 5 sudionika, a na kraju su se procesa svi dijelovi objedinili u cjelinu. U kreativnim su timovima bili umjetnici po izboru svakog tima32.
Način izvedbe bio je slobodan izbor svake zemlje i ovisio je o vlastitoj interpretaciji Borgesove novele uzevši u obzir kulturu, podneblje, osobna razmišljanja i tradiciju zemlje sudionice.
Cjelokupni je projekta imao redatelja33, dramaturga34 i producentski tim35 koji je s različitih strana svijeta vodio projekt (uglavnom) putem interneta.
U periodu od 2 godine (od početne ideje do predstavljanja projekta/premijere predstave), održan je jedan zajednički sastanak, u Heidelbergu, Njemačka i nekoliko pojedinačnih susreta članova umjetničkog tima s predstavnicima različitih zemalja (Kamerun, Hrvatska, SAD)

 

7.3. Projekt je podijeljen u nekoliko faza:

 

7.3.1. faza - pripremna faza -od Tampica do Heidelberga: lipanj 2004- veljača 2005.

U toj je fazi raspisan poziv za projekt na koji se prijavilo 10 zemalja: Njemačka, Belgija, Švicarska, Japan, SAD, Filipini, Kamerun, Island, Koreja i Hrvatska. Svaka je zemlja trebala osigurati financijska sredstva za svoj dio projekta (uključujući avionske karte za odlazak na Filipine, honorare umjetnika, dnevnice, opremu predstave te ostale produkcijske troškove) što mnogim potencijalnim partnerima nije pošlo za rukom.
U ovoj je fazi većina zemalja izabrala svoje umjetničke timove i počele graditi budžet.

1. Sastanak u Heidelbergu - veljača 2005.

Njemački centar ITI Unesco financirao je sastanak u Heidelbergu, Njemačka na koji su (uglavnom zbog financijskih razloga) došli predstavnici iz samo 6 zemalja. Za nekoliko zemalja bio je to preveliki trošak.
Rad je bio konstruktivan i kvalitetan, trajao je 3 dana te su dogovorene osnovne tehničke i produkcijske smjernice cijelog projekta. O umjetničkim se problemima nije razgovaralo jer su timovi još bili nespremni za tu vrstu razgovora.

 Ekipa HeidelberguEkipa Heidelbergu

7.3.2. faza - pripremna faza od Heidelberga do dolaska na Filipine: veljača 2005. - svibanj 2006.

U ovoj su fazi Island i Koreja odustali te je u projektu ostalo 8 zemalja.
Redatelj i dramaturginja projekta putovali su u pojedine zemlje, upoznavali se s njihovim viđenjima Borgesove novele i gradili vlastitu viziju. Troškove su tih putovanja pokrivale njihove zemlje - Njemačka i SAD.
Hrvatska je osmislila web stranice http://www.npg.iti-worldwide.org/eng/index.html u skromnim financijskim i tehničkim okvirima.
Cijeli se projekt komunicirao preko web stranica i umjetnici (iz tehnološki spremnijih zemalja) imali su virtualnu mogućnost upoznavanja budućih partnere kroz biografije i fotografije. No, nekim partnerima ta mogućnost nije bila dostupna (timu iz Kameruna, pojedinim umjetnicima iz Japana te Filipina).
U ovoj je fazi zemlja domaćin (Filipini), odustala od prihvaćanja projekta na Filipinima (što je bio prvobitni dogovor) te je produkcijski, a osobito financijski, projekt došao u kritičnu situaciju. Uspio se održati zahvaljujući spremnosti većine umjetnika na prihvaćanje loših uvjeta rada i života.

 

7.3.3. faza - Filipini-15-31. svibnja 2006.36

 

1. Filipine dijelimo na dvije faze: Faza Lagune i Faza Manile.

 

Faza Lagune

Laguna je Kulturni centar na Filipinima izgrađen za vrijeme vladavine filipinskog predsjednika Marcosa37, a nalazi se u džungli, oko 150 kilometara južno od Manile pokraj mjesta Los Bagnos.
U Laguni se radilo 8 dana međutim, zbog financijskih nemogućnosti, nije bilo vremena za privikavanje na uvjete života i rada. Većina sudionika nije se poznavala prije dolaska u Lagunu te je kulturna raznolikost vrlo brzo došla do izražaja na svim planovima. Zbog velikih različitosti u odnosu na Borgesovu novelu, novog čovjeka, cjelokupni projekt i način rada, dvogodišnji je rad cijelog tima ponovno došao u kritičnu fazu ali je uz pomoć nenasilne komunikacije, dijaloga te (ponovno) specifičnosti umjetničke energije, ipak uspio preživjeti. U Laguni nije bilo mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom i ta je činjenica pomogla da se projekt održi i na kraju izvede.
Svi su sudionici imali iste uvjete života: smještaja, higijenskih uvjeta, prehrane, komunikacije, transporta i rada.

 Pozorišni centar na FilipinimaPozorišni centar na Filipinima

Faza Manile

NPG se preselio u Manilu kako bi se predstava završila u profesionalnim kazališnim uvjetima. Način rada u profesionalnom kazalištu na Filipinima drugačiji je od načina rada u ostalim zemljama sudionicama, no, u ovoj su fazi već svi sudionici bili senzibilizirani na prihvaćanje različitosti i novonastali problemi rješavala su se bez (većih) kriznih situacija.
U Manili je bio problem što su umjetnici (za razliku od Lagune) imali različite uvjete života, higijenske uvjete, smještaj, prehranu, komunikacije i transport: zemlje sudionice koje su svoje umjetnike poduprle s više sredstava imale su puno bolje materijalne uvjete od onih drugih što je donijelo svojevrsnu neravnotežu. Kako su isti uvjeti u Laguni uspjeli sakupiti tim u kriznim situacijama i omogućiti projektu da napravi pozitivan iskorak, tako su različiti uvjeti života u Manili ponovno destabilizirali projekt.
Sudionici projekta iskusili su kulturnu raznolikost na djelu, a djelić tog umjetničkog iskustva oduševio je sudionike kongresa koji su gledali predstave.

 

7.4. Kvantitativni pokazatelji projekta

Odigrane su 4 izvedbe za cca. 500 gledatelja, a u projektu je radilo sveukupno 36 sudionika/umjetnika iz 8 zemalja. Zbog političkih razloga umjetnici iz Kameruna bili su zaustavljeni u zračnoj luci pa je projekt izvelo 33 umjetnika iz 7 zemalja nakon 15 zajedničkih radnih dana na 2 destinacije.
Umjetnici su bili iz Švicarske (3 umjetnika), Filipina (2 umjetnika), SAD-a (5 umjetnika), Hrvatske (3 umjetnika), Njemačke (3 umjetnika), Japana (4 umjetnice )i Belgije (1 umjetnica). Predstava je bila koncipirana kao multikulturna prezentacija pojedinačnih čitanja Borgesa uz zajednički, interkulturni okvir u kojem su sudjelovali umjetnici iz svih zemalja.

Kulturna raznolikost potakla je razmišljanja o nekoliko tema:

1. Koliki je rizik upuštati se u eksperimente kakav je bio Borges Projekt bez temeljitog poznavanja mentaliteta, navika i potreba drugih etničkih grupa?
Ovaj je projekt pokazao nepoznavanje drugih i drugačijih te velike razlike u načinu rada, pogleda na svijet i života umjetnika. Postoji li način da se taj rizik smanji i može li se ubuduće startna pozicija pripremiti i u određenoj mjeri osloboditi rizika koji je ovaj projekt gotovo onemogućio? Upravo je ovakav projekt važan za daljnje napredovanje komunikacije među identitetima, no, bez teorijske ekspertize i evaluacije iz njega je nemoguće izvući maksimum koristi. Analiza svih elemenata (umjetničkih, organizacijskih, financijskih, produkcijskih i ostalih) preduvjet je mogućnosti implementacije rezultata ovog projekta na buduće projekte ali i ostale sfere života.

2. Jesu li ovakvi projekti potrebni i korisni u razvijanju dijaloga ili i sami doprinose dizanju tenzija ?
Ovakvi projekt, iako je u nekoliko navrata došao do prepreka koje su izrazito podigle tenzije i gotovo dovele do nasilne komunikacije, sudionike je usmjerio ka komunikaciji koja je vodila k poštivanju identiteta i osobnosti (kako osobne tako i etničke) ali je i potakao umjetnike na pitanja o vlastitom identitetu, položaju tog identiteta u globalu i potrebi za otkrivanjem drugih i drugačijih viđenja kako bi vlastiti identitet postao vidljiviji. Komunikacijski su se kanali otvorili te je komunikacija i prema drugim sudionicima Kongresa mijenjala svoj oblik. Dakle, promijenjeni način gledanja koji su sudionici projekta prihvatili kao relevantan proširio se i na odnos prema drugima, ne-sudionicima projekta. Kroz takvo gledanje ovakvi bi projekti, kao nukleus tolerantnog načina komunikacije, trebali biti neka vrsta matrice ne samo za umjetnike nego i za ostalu populaciju.

3. Mogu li se materijalni problemi izdići iz sfera kulture, komunikacije i umjetnosti? Kao i u svim segmentima života tako je i u kulturi (pa i kazalištu) materijalna je situacija od velike važnosti za projekte. Ne postoji sfera života koja bi bila izuzeta iz materijalnog svijeta i utopistički je razmišljati na način da kultura nema granica, jer su upravo materijalni elementi, u ovakvoj vrsti projekata, gotovo na prvom mjestu. Deklarativni je način rješavanja problema neučinkovit i jedina je mogućnost osigurati istu materijalnu osnovu za sve sudionike. Na taj način rezultati mogu biti relevantniji jer eliminiraju utjecaj materijalnosti. Može se pretpostaviti da bi rezultati bili relevantniji kada bi svi sudionici projekta imali iste uvjete38.

4. Je li bilo utjecaja na interpretaciju Borgesa pojedinih timova jer su vidjeli druge interpretacije?
Unutarnja je struktura i interpretacija pojedinog tima ostala čvrsta, no, potreba za sudjelovanjem u drugim interpretacijama bila je izražena kroz okvir koji je nastao na Filipinima. U nekoliko minuta na početku i na kraju predstave razvile su se različite komunikacije među sudionicima projekta osobito nakon nekog vremena zajedničkog rada. Taj je dio istraživanja, u odnosu na cjelokupan projekt, bio kratkog trajanja te je bio prepušten osobnim afinitetima, ali je postao najživljim dijelom suradnje. Želja za upoznavanjem drugačijeg načina rada, za komunikacijom, suradnjom, upoznavanjem bila je izrazito izražena. Potenciralo se ozračje suradnje i dinamički međuodnosi koji omogućavaju jednaka prava i mogućnosti dijaloga za sve kulturne grupe u dodiru koji su karakteristični za interkulturalizam. Kroz sigurnost spoznaje vlastitog identiteta koja je vidljiva u integritetu vlastitog tima otvara se mogućnost komunikacije s drugim timovima. Osim toga svaki je tim dao svoje viđenje, svoju interpretaciju Borgesa i viziju stvaranja novog čovjeka te se u mozaiku koji je stvoren dobila bogatija slika od bilo koje pojedinačne.39

Kroz kazališnu predstavu i prezentaciju viđenja različitih timova Kružne razvaline dobile su novu dimenziju.

 Borges projectBorges project

7.5. Sudionici Borges projekta

 

7.5.1. Produkcija:

Redatelj - Günther Beelitz (Njemačka)
Dramaturg - Liz Engelman (SAD)
Producentice - Emilya Cachapero (SAD) i Vitomira Lončar (Hrvatska)
Inspicijent - J.Paul Prescault (SAD)

 

7.5.2. Umjetnički timovi:

Švicarska: Philippe Nauer, Jost Nyffeler, Dominique Rost, Natalija Saile-Pocuca
Filipini: Takz Guia, Sai Collado
SAD: Kevin Bitterman, Michael Garces, Marc Bamuthi Joseph, Aya Ogawa, KJ Sanchez
Belgija: Valerie Cordy
Hrvatska: Larisa Lipovac, Bojan Navojec, Ivica Šimić
Japan: Chikako Bando, Leyna Marika Papach, Niho Tsukimura, Arata Alicia Kitamura
Njemačka: Frank Duwel, Martin Roeder-Zerndt, Katharina Uhland, Alexander von Hugo
Cameroon: (tim zbog političkih razloga nije igrao u predstavi) Ambroise Mbia, Tchaya Fr. Tchameni Zigoto, Andre Takou

 

Suradnica u istraživanju:
prof. dr. mr. Duska Rosenberg, prof. emeritus
Professor in Information & Communication Management
Royal Holloway University of London

 


1 Glokalizacija je dualni proces nastao kao posljedica naglog širenja kapitala, radnih i izbjegličkih migracija, revoluciji u komunikacijskim tehnologijama i transportnim sredstvima. S jedne strane nastaje globalizaciju koja stvara međusobnu povezanost i međuovisnost kroz koje jača svijest o vlastitoj posebnosti i grupnom identitetu u stranom okruženju (homogenizacija), a s druge pak strane nastaje rastuća fragmentacija i pluralizacija tj. glokalizacija. Beck, 2000: 45-50; Bauman, 1998
2 NPG
3 Misija New Project Group: NPG je laboratorij za međunarodni rad umjetnika koji pri tom zadržavaju svoj osobni identitet. Cilj je stvaranje umjetničkog djela kroz interkulturni dijalog s naglaskom na kulturnu različitost. Fokus je primarno na kreativnom procesu, a tek sekundarno na krajnjem rezultatu a http://www.npg.iti-worldwide.org, 30. rujna 2008.
4 Prema Bhiku Parekhu društvo s više kulturnih zajednica može biti multikulturno i multikulturalističko. Ono koje pozdravlja i veliča razlike poštujući posebne kulturne zahtjeve manjinskih zajednica je multikulturalističko, a ono koje samo označava činjenicu raznovrsnosti i nastoji asimilirati te zajednice u središnju kulturu jest multikulturno (Parekh, 2000:8)
5 Kulturna različitost definirana je u tekstu Deklaracija o interkulturnog dijalogu i prevenciji sukoba, Dodatak: Definicije, principi i metode, Konferencija europskih ministara kulture, Opatija, Hrvatska, 20-22 listopada 2003.
6 prema UNESCO-voj univerzalnoj Deklaraciji o kulturnoj različitosti, Pariz, 2. studenog 2001.
7 Statički princip koji podrazumijeva uklapanje različitih identiteta u određenom okviru, osigurava svim različitim kulturama koje sačinjavaju neku državu iste društvene i kulturne mogućnosti. Dragojević, Sanjin. Multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, plurikulturalizam: suprotstavljeni ili nadopunjujući koncepti. U: Kultura, etničnost, identitet (ur. Jadranka Čačić-Kumpes). Institut za migracije i narodnosti; Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb 1999, str. 77-90
8 Isto.
9 Termin multikulturalizam uveo je u opticaj kanadski premijer Pierre Trudeauou 1971.
10 Odlukom Europskog parlamenta i Komisije (Decision 1983/2006/EC) od 18. prosinca 2006. godine, 2008. godina proglašena je Europskom godinom interkulturnog dijaloga.
11 Bijela knjiga interkulturnog dijaloga, Strasbourg, 7. svibnja 2008.
12 Charles Taylor, Will Kymlicka, Bikhu Parekh, Iris Marion Young, Ronald Dworkin, Bruce Ackerman i dr.
13 Prijevod na hrvatski napravio je Milivoj Telećan.

14 Herbert Paul Grice 1913-1988, britanski filozof jezika, Grice, Paul (1975) Logic and conversation. In Syntax and Semantics, 3: Speech Acts, ed. P. Cole & J. Morgan. New York: Academic Press. Reprinted in Studies in the Way of Words, ed. H. P. Grice, pp. 22-40. Cambridge, MA: Harvard University Press , 1989.
15 U okviru SANE projekta kazalište Mala scena iz Zagreba s istraživačima Vitomirom Lončar i Ivicom Šimićem bilo je jedan od partnera, a voditeljica cijeloga projekta bila je mentorica istraživanja ovog rada Prof. dr.mr. Duska Rosenberg, prof.
16 Iznimka su glumci njemačkog tima koji su bili zaposlenici kazališta u Heillbronu i koji su bili poslani od svog ravnatelja, člana ITI centra Njemačke, no i oni su prije ulaska u grupu bili upitani od svog ravnatelja žele li raditi na projektu.
17 U prilogu
18 Kamerunski tim nije uspio dobiti vize za dolazak na Filipine.
19 Will Kymlicka: Multikulturalno građanstvo, str. 14, Naklada Jesenski Turk, Zagreb, 2003.
20 Prva kolonizacija iz Europe- Španjolska, zemlja je dobila i ime po španjolskom kralju Filipu II, a u novo doba kolonizirani su od strane SAD-a.
21 Filipini su demokracija od 1965., no i to je upitno budući da su bili zemlja s autokratskim režimom predsjednika Marcosa pa se u praksi niti ta godina ne može računati kao početak demokratizacije zemlje.
22 Mindanao je otok na samom jugu Filipina.
23 Više o toj temi može se pogledati u prilogu - pojedinačne analize
24 Više u pojedinačnim analizama u prilogu
25 Iris Marion Young najznačajnija je predstavnica šireg poimanja multikulturalizma
26 Najznačajniji predstavnik liberalnog multikulturalizma je kanadski teoretičar Charles Taylor, Kanada, istraživač tema suvremene filozofije, tvorac teorije priznavanja. Milan Mesić: Multikulturalizam, Školska knjiga, Zagreb 2006
27 Will Kymlicka, profesor političke filozofije u Kingstonu, Kanada, liberal, jedan od najgorljivijih branitelja manjinskih kulturnih prava. Milan Mesić: Multikulturalizam, Školska knjiga, Zagreb 2006
28 NPG je nastao na inicijativu nekolicine umjetnika na kongresu ITI Unesco u Caracasu, Venezuela, u lipnju 1995. Prve zemlje članice bile su Njemačka, Mexico, Bangladeš, Švicarska, SAD i Urugvaj.
29 Svjetski centar ITI radi putem svojih odbora. Svaki odbor ima svoje područje rada i radi svoje projekte (Playwrights Committee, Communication Committee, Dance Committee, Monodrama Committee, Drama Committee, Musical Committee, Education Committee ...)
30 Prva predstava NPG-a bila je u Seulu, u Koreji 1997., kada je grupa umjetnika iz različitih zemalja za otvaranje Kongresa napravila Kralja Leara. Projekt je bio vrlo zanimljiv i odlučeno je da se nastavi dalje. U Ateni 2002. godine napravljen je drugi (plesni) projekt. Kongres u Manili, Filipini, 2006. godine, bio je domaćin projekta po modelu kojeg nudi NPG, a u njemu je sudjelovalo 8 zemalja. NPG je neformalna grupa, nema, radnih tijela kao ostali odbori unutar Svjetskog centra. Trenutačno broji 31 člana iz 17 zemalja, proljeće 2008.

31 Jorge Francisco Isidoro Luis Borges (1899-1986) argentinski pisac, pisao je kratke priče, eseje, poeziju, literarnu kritiku a bio je i prevoditelj. Jedan od najznačajnijih autora 20. stoljeća. Predstavnik je fantastične literature.

32 glumci, redatelji, dramaturzi, producenti, plesači, glazbenici, skladatelji, video umjetnici i dr.
33 Gunther Beelitz, redatelj, član ITI centra Njemačke, intendant kazališta u Heidelbergu
34 Elizabeth Engelman, dramaturginja, članica ITI centra SAD
35 Emilya Cachapero, producentica, članica ITI centra SAD i Vitomira Lončar, producentica, članica ITI centra Hrvatske
36 Na žalost, do Filipina nije došao tim iz Kameruna jer nisu dobili vize za odlazak iz zemlje. Kamerunski je tim godinu dana prije Filipina poslao sinopsis svog viđenja Borgesa i to je dokument na temelju kojega je moguće izvoditi pojedine zaključke iako osobno nisu bili u mogućnosti prezentirati svoj rad i sudjelovati u završnom procesu.
37 Ferdinad Marcos, predsjednik Filipina od 1965. do 1986.
38 Slaba materijalna situacija timova iz Filipina i Japana te izuzetno dobra Švicarske i Njemačke.
39 Niti jedna kultura, ma koliko bogata bila, ne može pružiti sve što je potrebno i korisno ljudskom životu niti može razviti puni raspon ljudskih mogućnosti, nego se različite kulture korigiraju i međusobno nadopunjuju jedna drugu te tako proširuju svoje horizonte mišljenja, Teorija Bikhu Parekha (1935), profesor političke filozofije, Westminster University of London, izvor Milan Mesić: Multikulturalizam, Školska knjiga, Zagreb, 2006

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osveži