Mediantrop

object349757056

Mediantrop broj 13

RANKOVE BEOGRADSKE ŠEZDESETE - Vrijednost jugoslovenskog amaterskog filma

PULA-1975PULA-1975Jugoslavenski filmski amaterizam već odavna ne predstavlja samo slučajno, neorganizovano zbivanje na marginama domaće kinematografije: nije pretjerano govoriti o postojanju i evoluciji čitave jedne specifične oblasti filmskog izraza koja u nizu godina ne prestaje davati stalno nove vrijednosti — nije neobično govoriti o fenomenu jugoslavenske ama­terske kinematografije, koja kao ravnopravno, premda ne toliko poznato područje raste i traje uz bok svoje komer­cijalne protuteže. Zaista, premda se tek u zadnjim godinama prišlo sistemat­skom analiziranju ' kritičkom vrednova­nju domaćeg amaterskog filma — broj ostvarenih vrijednosti na tom planu ne prestaje iznenađivati svojim kontinuite­tom, svježinom, originalnošću i ljepo­tom.

Boreći se sa nizom prilično teških problema — od materijalne osnove ne­dovoljnog opsega, preko pomanjkanja pravih tehničkih pomagala, do površne pažnje koja se tu i tamo ukazuje nji­hovom radu - mladi amateri uprkos svemu rješavaju na svom području niz zavrzlama koje još uvijek stoje u grlu profesionalnoj, komercijalnoj branši naše kinematografije. Neopterećeni kultom filmske slave, neangažirani u trci za novcem i ,.profitam, upućen1'' ina rad s ka­merom isključivo preko svog entuzijaz­ma, talenta i stvaralačke potrebe — ti mladi cineasti vrlo često nadilaze svoje starije, profesionalne kolege u iznala­ženju originalnih mogućnosti kinestetskog medija, u kreiranju sasvim novih poetskih dimenzija, konačno u stvaranju estetskih organizama posebnog, nadahnutog života.

Spomenuta amaterska kinematogra­fija manifestira svoj žvot preko mnogih formi i manifestacijo javnog djelovanja. Pored impozantnog broja kino-klubova u različitim centrima i žarištima kultur­ne djelatnosti, preko brojnih festivala internog, međuklupskog, republičkog i saveznog značaja, do mnogih nagrada osvojenih na domaćim i stranim smotrama amaterskog filma — ta stvaralač­ka regija domaćeg filma ispisuje svoju historiju na originalan, dinamičan i do­sljedno progresivan način, osvajajući sve nove i nove problematske komplek­se filmskog izraza i orgonizacije roda na filmu.

Kao konkretna ilustracija svih tih afirmativn'h teza najbolje će poslužiti kratko izlaganje onih fragmenata koji indiciraju vrhunske rezultate amatera i njihovog rada:pored izvjesnog broja kino-klubova koji su svojim djelovanjem već stvorili prave škple, posebne temot- sko-stilske cjeline jedinstvenog usmje­renja, tu ćemo naći i veći broj mladih autora iza kojih već stoje značajni opu­si, filmovi povezani jedinstvom stvara­lačke, originalne i neponovljive ličnosti. Evo onih cjelina koje se, po mišljenju autora ovih redaka, ''zdvajaju iz okvira domaćeg amaterizma kao posebne, još neistražene aJi prisutne i priznate vri­jednosti.

U prvom redu, tu su kino-kluibovi iz Beograda i Zagreba, koji su na svoj nač'n odigrali pionirsku ulogu u posti­zanju prvih značajnih rezultata na tom planu. Beogradski kino-kilub već se niz godina nalazi u centru pažnje, jer po­jedini autori (Rakonjac, Babac, Pavlo- vić, Makavejev) prelaze na profesional­ni film i svojim dijelimo donose bilo provjerene, dobrodošle vrijednosti, bilo argumente za jednu sasvim novu pole­miku sa konvencijama i odumrlim prin­cipima te oblasti. Negdje u svom zajed- nčkom nazivniku orijentirani prema iskustvima revaloroiziranog i moderno koncipiranog nadrealizma, oni zajedno sa svojim mlađim kolegama (Momčilo- vić, Mitić, Banovac, Karanov'ć) ostva­ruju svSjet pun čudne, slojevite ma­štovitosti, čije nijanse odražavaju mnoge intimne probleme moderne egzistencije suočene sa svojim inherentn'm suprot­nostima i dilemama. Treba spomenuti da je „Kino-klub Beograd“ dao našem profesionalnom filmu vrsne snimatelje kao što su Aleksandar Petković i Branko Perak. Zanimljive uspjehe post'gao je i „Akademski kino-klub“ iz Beograda, čija pojedina ostvarenja (Sava Trifko- vić: „Ruke ljubičastih daljino") pred­stavljaju sigurne vrhunce domaćeg amaterizma'.

Zagrebački kino-klub dao je također čitavu galeriju autora, ali su oni uglav­nom ostali vezani za amaterske okvire svog rada. Vladimir Petek („Sibil", „Sr­na 1“, „Srna li",) Tom Gotovac („Prije podne jednog fauna“, „Pravac") pred­stavljaju izrazite talente čiji bogati o- pusi već danas pružaju materijal za opširniju analizu. Ostali, kao Mihovil Pansirri („Zahod"), Tomislav Kobia (,,Au- tomatofoni"), Griić („Luk i voda“, „Tse Chung u svemiru") i drugi — također svojim značajnim ostvarenjima doprino­se stvaralačkom dijapazonu domaćeg amaterskog f'lma.

Kino-klub iz Splita dao je također dva zanimljiva autora: Lordan Zafrano- vić („Priča", „Dnevnik", zatim profesio­nalni film „Živjela mladost") pokazuje težnju za prodiranjem u sklopove intim­nih čovjekovih drama, dok Ivan Marti- nac nastoji dostići neke vizije nadreali- sta i f.ilmsfcih avangardista („Abbadon", „Armagedon li kraj"), premda daleko bolje rezultate postiže kad se upusti u istraživanje poetskih potencijala svoje okoline i života („Aura").

Prošle godine afirmirao se i klub „Odsev" iiz Kranja, posebno njegovi au­tori Jure Pervanje („Blues br. 7"), i Karpo Aćimović („Divljač"). Uspješan prodor ovog kluba prekida dosta kon­vencionalnu i neinventivnu osuhlost ra­nijeg amaterskog filma u Sloveniji.

I konačno, treba spomenuti najmla­đe ali vrlo talentirane amatere iz Pito- mače, koji u svojim naivnim, nepreten- cioznim, at-' možda poetski najljepšim djelima među svim amaterima — doka­zuju da je osjećanje filmskih mogućno­sti i prirodni senzibilitet za oblikovanje materije daleko vrijedniji od svih opro­banih, kvazi uvjerlj'vih recepata i shema.

I tako, udubiti se u slojeve i vrijed­nosti našeg amaterskog filma ne znači više zaći u jedno sporedno, sporadično

i fragmentarno područje, u oblast želja koje i ostaju samo želje: ono što mlad' cineasti ispisuju u kadrovima svojih kratkih, uskotračnih djela, može se u mnogom trenutku učiniti značajnijim ljepšim od onog što njihove profesio­nalne kolege prave sa neuporedivo ve­ćim sredstvima.

A pored ljepote, taj elemenat daje jugoslavenskom filmskom amaterizmu i dubokoetičko, društveno i javno oprav­danje.

F66