Hrbin Ranko ili poslednji kino

Ranko MunitićRanko MunitićPrijedlog scenarija za kino-hommage Ranku Munitiću, Čovjeku od Umjetnosti: Filma, Televizije, Kazališta...Teorije i Povijesti umjetničkoga izraza...)

...PROMATRAO JE NETJELESNU SLIKU...

Htjede u stvarnosti gledati netjelesnu sliku, što sveudilj življaše u njegovoj duši.

(James Joyce: Mladost umjetnika, prijeod: Stanislav Šimić, izdanje: Zora, Državno izdavačko poduzeće Hrvatske, Zagreb, 1952. Str. 58.)

Ranko Ranko

Hteo je da u stvarnom svetu nađe bestelesnu sliku koju je njegova duša tako stalno posmatrala.

(James Joyce: Portret umetnika u mladosti, prijevod: Petar Ćurčija, izdanje: Rad, Beograd, 1984.)

Stvarnost; Tjelesno i Ne-tjelosno; slika i – 'prilika'...bliski su pitanju: što je to Umjetnost, i – posebice: što je to – Film? I cijeli jedan život, onaj istrajnoga, darovitog i lucidnog istraživača Umjetnosti i Filma – Ranka Munitića – bio je posvjećen traženju putova između Stvarnosti i Umjetnosti, između Tjelesnoga i Ne-tjelesnog, između (često i tako zbore) objektovnoga i subjektivnog, postojećeg i imaginarnog, tzv. fikcije i – ne-fikcije...

U 'stvarnome svetu' tražio je 'bestelesnu sliku' ne bi li duši svojoj ugodio, možda smirio njezin neuteživi napor da načini preskok iz Stvarnosti ka Bestjelesnome, možda: između pojavne trenutačnosti i postojanosti ne-tjelesnog, između prolaznosti i vječnosti...

Takav je bio uzoriti Ranko, kasnije narečen svojom voljom Hrbin Ranko, Munitić rođenjem...iz onih davnih, ali nezaboravljenih vremena ratove i stradanja, nama toliko priličnih, kada je trećega travlja '43. u Zagrebu, Bijelome gradu (...sve to ide u Bjeli Zagreb grad: putra sira, kruha i krumpira...) zatekao svjetlost dneva proljećnoga.

Takav je bio – i ostao: trudbenik i fantast sa ekrana, Alisin drug na putu svemirom Filma i Umjetnosti...Započinjao je, i – čuda li – uvijek završavao svoje mnoge naume i zahtjeve: bit će da ga je još s prvih kina zagrebačkih kinematograf trefio kao što je mogao da ga udari i onaj tramvaj što krivuda Ilicom i od čije prijeteće lupnjave panični strah rastjeruje prenute šetače, prolaznike, slučajne došljake pred zagrebačka kina - ...

Latio se teška i odgovorna posla, uvijek 'na udaru' kritike – da kritički prosuđuje o filmskim djelima i da ocjenjuje rad autora; tako je započeo preobražaj kino gledaoca, tragača za bestjelesnim slikama, u učenoga i lucidnog prosuditelja kinematografskoga djela.

Uspinjemo se stubištem ka potkrovlju u Ulici***na broju ***S vratiju zavirujemo u stambeni prostor, odemo k cvijeću na taraci***

I t.d. snimamo – prikazujemo – enterijer staništa, i ono što se sada može vidjeti od intime, života i rada Ranka Munitića***

Čovjek i djelo: carta canta, verba i filmovi, slike i vrijeme – odlijeću!

1.

Ranko kao filmski kritik, počeci i vrhunci:

Od 1962: u raljama filmske kritike i – uopće: filma. Kakvomu izrazu stremiti, u 'domaćoj' i inoj filmskoj praksi?

2. Ranko kao esejista filmske naravi i ćutila.

Što s – Televizijom, novim 'medijem' koji već u začetku na našim stranama hoće prisvojiti i Film? Tzv. 'televizijske emisije' s filmskim sadržajima, govorilo se: tv o filmu:

Usud popularnog Ekrana na ekranu, Zore Korać (pristigla s Rijeke i od 'Novoga lista') i Angela Miladinova (pristiglog kod lijepe djeve Sande Langerholtz – ako sam Sandino prezime dobro uskladio s imenom). Nauk Ekrana – na keranu: zalog potonjem radu:

Filmska kultura i časopisi: Ranko esejista i teoretičar umjetnosti: estetika izraza i filmska stvarnost (tzv. praksa)

3. Ranko filmski djelatnik: od 60-ih (onoga stoljeća), s nepunih dvadeset godina, pristupa kinematografskoj praksi, u svojstvu i roli dramaturga u Studiju za crtani film pri tvornici filmskih sanja, Zagreb filmu (u Vlaškoj, dakako: Bijeli Zagreb grad – putra, sira, kruha i filmova!)

Zalijet Rankov u filmsku praksu dobiva nove zadaće: piše scenarija za crtane filmove (ponekad uz suradnju drugih autora), te pamtimo: u Zagrebu – Rampa, Mala sirena, Pauk, u Beogradu, s Nikolom Majdakom: Vreme vampira, 1971.

Nije otale daleka i suranja na scenarijima za igrane filmove...

Ili: samostalan, prvorođeni dokumentarni film Ranka režisera i scenariste, Munitića potaknut (dokumentarac) čime li drugo do – kinematografskom avanturom: Putujuće kino, 1964. god.

 

4. Ranko: zvijezda tv ekrana, ili – umjerenije rečeno: sam svoj voditelj i autor nebrojenih televizijskih stranica na kojima novi tv autor ispisuje povijest, suvremenost i prošlost umjetnosti filma, u tuzemlju (domaći film) i inozemlju (autori iz svjeta bijeloga). Televizijsko poslanstvo Ranka Munitića: od Ekrana na ekranu do autorskih programa ('emisjja') s ekrana beogradske, zagrebačke, novosadske tv produkcije***

5. Mladalački zanosi:

Festivali, žiriji, ASIFA i ine promoterske dužnosti...

6. Animacijo, ljubavi moja!

Začarani svijet crtanog i animiranog filma zagrebačkih stvaralaca: Oscar u Zagrebu.

7. Ranko je mladić, potom i odrastao muž, 'među najplodnijim piscima o filmu u SFRJ', istaknuto je u Drugome tomu Filmske enciklopedije JAZU, Zagreb, 199**

A od 'najplodnijih' još izdašniji Rano filmski i duhovni spisatelj zaredom, bez sastoja i zamora objavljuje knjigu za knjigom, drugu za prvom, desetu za devetom, tridesetu za dvadesetom..! Piše s lakoćom zaigralog pera, očigledno sa zadovoljstvom i poletom, biše brzo i dospijeva napisati – čuda knjig i nebrojeno mnogo napisa različitih sadržaja, esejističkoga špristupa (stila) i povoda.

Od fantastike (na ekranu) do dokumentarca (među kinematografskom sabraćom):

U Beogradu, 1971 – 73:

Tri toma studije Fantastika na ekranu

Alisa na putu kroz podzemlje i kroz svemir (Bgd, 1986.)

O animaciji (Bgd, 1973.)

Dežela animiranih čudes (Ljubljana, 1976.)

Kinematografska animacija u Jugoslaviji (Beograd, 1979.)

Zagrebački krug crtanog filma, u četiri knjige, pisano između 1978. i 1980. godine.

I – najznačajnija među lekcijama iz animacije: knjiga Uvod u estetiku kinematografske animacije (Zagreb – Beograd, 1982.) Za tu je istraživačku i prosuditeljsku studiju rečeno: 'u svjetskim razmjerama jedinstvena studijas posvjećena teoriji i estetici kinematografske animacije' (opet: Filmska enciklopadija...)

Pola veka filmske animacije u Srbiji (Beograd, 1999.) s dragocenim pregledom – DOKUMENTACIJOM, tj. filmografijom djela srpskih animatora, u vremenu između 949 – 1998. Ovaj dio knjige, i veliki rad na pripremi filmografije, ide u zaslugu suradnice, 'priređivača i urednika', Ljubice Milenković Tatić.

...

O povijesti filma, poglavito domaćeg:

Te slatke filmske laže (Bgd, 1977.) (Djelo kao sažeta i veoma pregledna povijesna struktura 'domaćeg' – tj. poslijeratnog filma: izuzetan osjećaj za autorski i istraživački pristup zadaći razdioba, PERIODIZACIJE, segmenata nadolazećih filmskih sadržaja i autorskih djela...Umalome – povijest velikih djela i vremena tzv. 'domaćega filma'!

Jugoslavenski filmski slučaj (Split, 1982.)

Tucanje dinosaurusa (Split, 1984.)

Na red dospijevaju i istraživanja iz svijeta i filma – potaknuto osebujnošću dokumentarnog filma:

O dokumentarnom filmu (Zagreb – Beograd, 1975.)

Dokumentarni film: 'da' ili 'ne' (Beograd, 1982.)* Meni osobno uvijek aktualna, inspirativna i 'pri ruci' pružena knjiga; tim prije što su partneri u raspravi i istraživanju izraza (bića, zapravo) dokumentarnog filma dvojica vrsnih studiosa, dva uma od filmske teorija, dr Dušan Stojanović i naš miljenik Ranko...

Srpski vek filma (Beograd, 1999.) osebujna 'hrestomatija' Rankovih – već tiskanih – tekstova o dokumentarnom filmu (s artefaktom, fotografijom malene Zorice, srdite i oštra pogleda...s korica knjige)

...

Dvije knjige lične 'filmske povijesti' Ranka Munitića:

Filmski prijatelji (Beograd, 1997.) i

Filmski neprijatelji (Beograd, 1999.) – osebujni 'autobiografski putopis' ili 'autobiografski egzorcizam', kako stoji pod naslovom ovih knjiga!

Djela od teatra i glumišta – filmskog, kazališnog

...

Djela u nastajanju i ostajanju:

Film – TV – Radio – Kazalište:

Predmet izravnoga sudjelovanja ili znanstvenoga istraživanja

Ranko je posjedovao darovitost da različite sadržaje i povode, mnoga otvorena i izazovna pitanja iz domena umjetničkog izraza i izravne prakse stvaralačke, vješto istražuje, analizira...i nađe svoj duhovni put kroz krajolik tuđih zemalja filma, umjetnosti...i da svoje putovanje dovede do uzvišenja, prostranoga vidika s kojeg se daleke oblasti i svjetovi dadu vidjeti...da svoju avanturu duhovnoga istraživača pretvori u svoje djelo – u cjelovitost knjige...

...

Publicistika, kao – filmska teorija ili estetika umjetničkog izraza:

Prigodni, i prikladni tekstovi Rankovi:

Obljetnica Festivala u Puli***

Potonji radovi, objavljivani (ili 'reprizno' predstavljani) do dana današnjeg:

***

Ranko kao vlastiti 'promoter': sebi je sam Voditelj, u programima (mahom tv izraza) koje sam radi, priprema i autorski za njih odgovara...Rankov 'žanr' u tv predstavljanju – povijesnom ili stvaralačkom istraživanju autora i djela: nerazličivost nazočnosti jednog autora – Voditelja programa – od prisustva drugog autora – stvaraoca filmskih, teatarskih, televizijskih...djela! Ranko: sjedinitelj, pomiritelj...onaj koji pruža ruku...

Kerolajn Lif 1979Kerolajn Lif 1979Hirosima 1985Hirosima 1985

Životna, dakako i djelatnička, stvaralačka misija Ranka Munitića, Hrbina Ranka, jeste trajne vrijednosti i djelotvornosti: Ranko i prijatelji! Dok uvijek, i neprestance, o filmu i umjetnosti pripovjeda. Priupovjedno u 'Rankovu tv žanru' (čak i – pisanoj riječi o filmu). Ranko: kao televcizijska ličnost – od onih posljenika televizijskog predstavljanja umjetnosti: kao što su bili Momo Kapor, Milan Vlajčić...kasnije

Nebojša Đukelić...Umijeće televizijskog besjeđenja, tj. riječ s tv ekrana...Afiurmacija duha i – tijela, slike i prilike, tjelesnoga i ne-tjelesnog...Ranko u dvostrukoj pojavi, u dvostrukoj filmskoj ekspoziciji...

Imao je zadaću da spaja: djelo i primaoca filmskog, teatarskog, televizijskog, čak i književnog rada; Bio je, kazala bi moja mater: 'Tuđa sreća', svima da ugodi, a on leđa da podmeće i danonoćno da radi...Tako je, svojim radom, životom i – evo – na kraju i imenom, Hrbin Ranko spajao i druge oprečnosti, ili razdvojenosti: istok i zapad; kopno i more; Zagreb i Beograd; film i televiziju; crtano i dokumentarno u filmskom izrazu; spisateljski rad i nazočnost televizijskog voditelja...

I t.d.

Ali:

Sada hoćemo napraviti film o Hrbinu Ranku, i o poljednjemu kinu...

I zapitati:

- Je li mogao da se, Hrbin Ranko, više potrudi, te izravno pristupi filmu? Televizijsko djelo je – ogromno; ono je svo u istraživanjima, predstavljanjima, povijesnim i estetičkim procjenama...Ali Rankov 'Putujući kino' ostao je na početku filmskoga puta autorovog, 'sedmi pečat' njegova djela...Bio je, Ranko, svojevrsna – nesebična, istrajna, umna – 'transmisija' k tuđemu umjetničkom djelu. Te je bitno i temeljito kod Ranka, kad pogledamo na njegov okončan rad:

- Jedan čovjek, a neobuhvatno djelo!

Redateljski pristup u procesu filmskog (televizijskog) savladavanja i predstavljanja ovog neobuhvatnog djela jednoga čovjeka.

Oslanjam se na:

postojeću životnu i stvaralačku 'građu' protagoniste filma – ili na postojeću baštinu, opet životnu i stvaralačku – našeg junaka fgilma. Šta to znači? Najprije: istraživački prstup u oslikavanju lika i djela Rankovog, pregled i izbor – odabrano i upotrijebljeno.

Životna i stvaralaka traveloga ove kinematografske biografije neprestano se presjecaju s njzinom stvaralačkom zaleđinom (poleđinom, ili – kak: licem?)

Dominanta: životna – Hrbin Ranko

Stvaralačka: utemneljena na mislenom i misaonom pristupu Filmu (Umjetnosti), kritičko-analitički, povijesno i teorijski zapodjenuti radovi...

Kako voditi ove dvije istraživačke (i predstavljačke) staze, kako naći i predočiti njihove dodire, koja 'kritična mjesta' istaknuti...?

Stvar – režije, tj. osobenoga senzibiliteta, pripravnosti da se u djelu života i rada Hrbina Ranka izdvoje probrani sastojci (koje, sada, obojica autora – prvotni, protagonista, i potonji, epigonista predstavljaju putem filma...

Vidjeti:

pouke, ili upozorenja, koje dolaze od sličnih filmskih namjera – rada na biografsko-autorskom dokumentarnom filmu: eklekticizam brzo umara, a zamjena ne može biti samo atraktivnost forme i načina filmskog predstavljanja (padaju mi na pamet filmovi upečatljivih poteza redatelja: Misterija Pikaso, Moskovska elegija, Divni, užasni svijet Leni Rifenštal, Džezer iz gulaga...ali i poviše filmova kronoloških, eklektičkih, čak – edukativnih usmjerenja pri filmskom oslikavanju likova i njihova djela...preteže osjećaj 'dužnog poštovanja' izrečenog protagonisti, nauštrb njegove životne, i djelatničke drame...

Nikola Lorencin