Neđo Osman – Pesme

• 
• 

Nada Kokotović i Neđo Osman

(1) Nada

Voljeti ću te
i kad se ptice presele u drugi grad
i kad šume budu razgoljene
oceani ostanu bez kapi vode
Uvijek ću te voljeti

Voljeti ću te
i kad psi
i vukovi ostanu bez zuba
i noževi kada otupe
I izgube svoju oštrinu

Voljeti ću te
i kad kiše stanu
i kad se sunce više ne pojavi
i kad ne bude više papira
i kad olovke progovore

Nemoj me pitati zašto te volim
kad ne volim, ja nestajem
Nemoj me pitati zašto mislim
kad ne mislim želja mi se isuši

Nada

Ka mangav tut
vi kana e chirikle ano aver foro ka ujran
vi kana e vesha ple sheja pestar ka ikalen
vi kana e bare panja bizo pani ka achoven
Sakova drom ka mangav tut

Ka mangav tut
vi kana e rikone
e ruva bizo danda ka achoven
vi kana e churika ka aven tule
vi naj te aven sane
Sakova drom ka mangav tut

Ka mangav tut
vi kana e brshima ka achoven
vi kana e kham ka nashalgjol
vi kana e sune ka bilavdon
vi kana tlo alav ka gilabav

Ma puch man soske mangav tut
kana ni mangav me nashav
ma puch man soske gndiv
kana ni gndiv mli manglin shukjovel

---------------------------------

(2) Nije mi žao

Ljubio sam bijele, i crne sam volio
Ljubio sam, za ime pitao nisam
Ljubio sam seljanke, a jos vise građanke

Ljubio sam, a za broj mario nisam
Ljubio sam i pijan kad sam bio
Ljubio sam i žao mi je danas
sto ljubio još više nisam

Putovao sam i sebe otkrivao sam
Putovao sam i drumove umorio sam
Putova sam i mostove gradio sam
Putovao sam kamo?- pitao nisam
Putovao sam i sad bih opet putovao

Putovao, ljubio i pio, vrijeme nikad gubio
Život sam živio u njega sam se ugledao
Skupi usne i misli, i šuti
Skupi dusu i snove, i šuti
Skupi pjesme i suze, i šuti
Dok drugovi tvoji plakati će
Sto nisu tvojim putem išli
A ti šuti
A ti se žali
Što za dva zivota ljubio nisi

Ni pherel mange pharo

Chumidem e pharnen, thaj e kalen kamlem.
Chumidem thaj ni puchlem e anava
Chumidem gavudnjen, a majbut e dizutnjen

Chumidem, phal kataro gendo ni puchlem
Chumidem vi mato kana semas
Chumidem vi avdives pharo si mange
so ni chumidem majbut

Phirdem vi korkoro djangavduman
Phirdem em e droma phaglem
Drumora em e phurta cherdem
Phirdem vi ni puchavas kaj djav?
Phirdem vi akana bi phalem phiravas

Phirdem, chumidem , pilem, phal e vrjama ni hasardem
E djivdipe djivdisardem, phal leste ni diklem

Kide tle voshta vi gnde, em phande to muj
Kide ko vilo vi e shunipe, em phande to muj
Kide e gilja vi e asva, em phande to muj
A khire amala ka roven
so ni gele pale kire dromenca
A tu train
A tu asva muk
so ni chumidan duje djivdipase
-----------------------------

(3) Crna princeza

Aj, večer da nikad ne dođe
aj, dan da nikad ne prođe
aj, zora da jutrom postane
aj, pjesma da nikad ne prestane
aj, željo, ubij me ti

U očima dvije suze srele se
ne mogu ih sakriti
ne mogu, a da svijet ne sazna
koliko malo za sreću treba

Gori duša, plamen postaje
neka gori, neka gori
od radosti se ona stvori
vinom nju ću ugasiti

Danas me ptica poljubi
i u nju se odmah zaljubih
Ona mi novost donese
da nam se Samira rodi
sa očima kao maslina
sa obrazima kao jorgovan
sa kosom kao grozđe crno

Ah, koliko li cu časa ispiti
dok me ona imenom nazove?!
ah, koliko cu časa polomiti?!

Kad je jednog dana ugledam
Da se ulicom prašina diže
I tišina od muzike nestane
I pred mojim očima
Miris kose zatalasa
To crna princeza prolazi

 

E kali princeza

Aj, e rach nikana te na avel
aj, e dive nikana te na nakel
aj, e detarin javin te ovel
aj, e gili ma te nakel
aj, kamline mudar tu man

Ko jakha duj asva araklepe
nashti te na pendjarav olen
nashti te garavav olen
nashti e sumnal te na shunel
kozom hari bahtake trbul

Phabol e vilo jag ulo
neka phabol, neka phabol
thari losh voj bijandjol
moljaja ola ka achavav

Avdives e chirikli man chumingja
ola sigate me zamagljum
Voj haberi mange angja
kaj e Samira mange bijandili
Jakhenca sar ambrola
chamjenca sar pabaja
balenca sar kale drakora

Ah, kozom tahtaja panda ka pijav
kana anavesa voj man ka akarel?!
ah, kozom tahtaja ka pagav?!

Gova dive kana ka dikav
dromestar balaval ushtel
vi e santo bashalipastar chinavdol
vi anglo me jacha
sung balendar ka ujral
Ka djanav e kali princeza nakel
-----------------------------

(4) Odluka

Čaša je slomljena
Vino se opilo
Snovi su se probudili
Bolna su sjećanja
Mrtvi su ubijeni
Živi nestali
Gotovo je sa stidom
Danas sam odlučio
da postanem Rom!

 

Davia

E tahtali pagilo
E mol matili
E sune djangavdile
E gndipen nasvalile
E mule si mudarde
E djivde ule nashutne
E ladj resli ko agor
Avdivesarla Rom ka ovav.
------------------------

(5) Istina

Ovo nije ispovest,
ovo je gore od moje tuge

Tisuću puta kazem ujutro
svojem detetu da ga volim,
i da je istina vrlina
tisuću puta do ovog novog jutra
ja se ponovo plašim za njega.

Izgubljeni smo u vrtlogu
geografskih karata
razdijeljeni smo kao
igračke za zabavu,
samo smo
vještice u uspavankama

Da li postoji mera po čemu se zna,
kad te zaboli da postojiš,
i da si isto čovek,
po čemu se zna kad smo se rodili,
da smo svi goli bili.

Hiljadu godina ponavljam
mom detetu da je sve prošlo,
i da mi nismo komadić,
izgubljen na dnu okeana
Mi smo onaj najčistiji komadić
koje svetli u grudima
I da priča da smo iz Indije
nije samo uspavaka,
nego je istina.

Chachipa

Akaja naje paramicin
akava si pobilache
thari mli bibacht

Milja droma phenav
ani javin mle chaveske
kaj mangavles
vi kaj e chachipe si barvalipe
milja droma avdivesarla
siman phalem dar me chaveske

Amen sem nashavde
ano denizi e geografsko kartake
amen sem ulavde sar kotora kelibase
amen sem sar djohane
chavorikane paramicenge

Sili phanda granize
kote so shaj dikelpe
kana dukal kaj tu exzistirirines
vi kaj tu san jekh, manush sar vov
kote so shaj dikelpe, kaj amen savore
sam sine nange, kana amen bijandilem

Me phenav me chaveske ake milja bersha
kaj sa so sine, naklo
kaj amen naj sem kotor nashalde
ano horipe e bare panjeske.
Amen sem gova majlacho kotor
so ano kolin pashljol
Vi golske kana penelpes,
amen avas thari Indija,
naj gova sal hohavni gili,
gova si, jekh baro chachipen
---------------------------

(6) Strah

Kad se noć probudi i probije kroz dan
kad kiša prestane i oluja krene
Kad rat postane jaci od mira
kad glasovi utihnu i topovi krenu
Kad se čovjek u nečovjeka pretvori
tada se ulice u kolone prestroje
poplavi se grad, a ljudi nestanu
rijekom umjesto vode suze teku
tišina se rastuži
nebo se ne vidi
strah strah strah
Pjesma se čuje
samo se prošlost ne boji straha
danas sam jos uvijek živ

Dar

Kana i rach djangavelpe, vi uljel mashkar e dives
kana e brshima achoven vi e fortune ciden
kana e maripa pozoralo taro sansiriba ovel
kana o vakeripe bishundo ovel
vi e churika svato keren
Kana e manush ano bimanush prekerolpe
toska e droma ano kolone chedimajvaven
e forora tasavonpe, em e manusha nashavdon
katar e len asva tavdol , e pajeske than ni muchol
e santo boloshalo kerdilo
o del ni dikholpe
dar,dar, dar
E gilji shunelpe
sal e anglunipen thari dar na nashol
avdives sem djivdo
------------------

(7) Zeleno je zeleno, je crveno

Sumorno jutro budi sjećanje,
tisuću otisaka na zidovima
Sumorno jutro budi sjećanje
tuzna zora uplakana Romkinja
otkucaje srca čuje
Sumorno jutro budi sjećanje
Tisina slike u život pretvara

Sa dimnjaka Romi nebo gledaju
pjesmu žalosnu oni pjevaju

Tužna je nedelja
Jezero je crveno, žicama okruženo
leševi u suze umotani
Tužna je nedelja
Romkinja sa zelenom šamijom
molitvama ranu liječi
Moje su strepnje, da sjećanje nestaje
Moja tuga pjeva
suza je moje pice
da nazdravimo
poslednja je nedelja

 

Vinato si vinato, si lolo

Chernjali javin , djangavel me gnde
milja vasta ano duvarora
Chernjali javin , djangavel me gnde
bibahtali javin, rovavni Romni
Chernjali javin, , djangavel me gnde
shunav chalavipe tumare vilesko
E santo ano slike djivdipase prekerel

Andar e thuvalo e Roma o raj diken
gilja bibahtale giljaven

Kurko si but rovljardo
E loli len si tejorasa pandli
e mule ano asva si pacharde

Kurko si but rovljardo
E romni vinato diklonesa
rovipasa e duk sasljarel
Mnri gnd si ano horipe uchardi
mnri bibaht giljavel
e asvin si mnro pijipe

Te pija amare sastipase
Majpaluno si o kurko
-------------------

(8) Da budeš ili da ne budeš Cigan si

Da si prvi
da si i poslednji
da oreš
i kanale da kopaš
i ruke da ljubiš
i vino da tociš
i okolo naokolo da trciš
u kolo nikad ne mozeš
i opet na kraju
Cigan si

Da si prvi
da si i poslednji
da guraš
i nosač da budeš
i da sviraš
i da ljepo pevaš
i u srcu da diraš
i okolo naokolo da trciš
u kolo nikad ne mozeš
i opet na kraju
Cigan si

Da si prvi
da si posljednji
i snjegove da rastopiš
i parkove da ozeleniš
i vodu da nosiš
i kao ptica da igraš
i okolo naokolo da trciš
u kolo nikad ne mozeš
i opet na kraju
da budes ili da ne budeš
Cigan si

 

Te oves vi te na oves Rom sijan

Te oves avgo
te oves vi aguruno
e puf te hurdaves
vi hvja te hrandes
vi vast te chumis
vi mol oles te des
vi trujal trujaldan te prastas
ano horo chi shaj uljes
vi phalem ano agor
Rom sijan

Te oves avgo
vi aguruno
e pharipa te cides
vi hamali te oves
vi te bashales
vi laches te gilabes
vi ano vilo te chalaves
vi trujal trujaldan te prastas
ano horo chi shaj uljes
vi phalem ano agor
Rom sijan

Te oves avgo
vi aguruno
e iva the bilavdes
vi e char vinato te keres
vi pani oles te des
vi sar chiriklo te keles
vi trujal trujaldan te prastas
ano horo chi shaj uljes
vi phalem ano agor
te oves vi te na oves
Rom sijan
---------

(9) Ne boj se Ciganina

Ne boj se Ciganina
u dlan on gleda
istinu ce ti proreći
stotine godine
dugo da proziviš

Ne boj se Ciganina
on ce te prokleti
ujutro od poljupce
umoran, uvece od ljubavi
bolestan, da boganstvo i mladost
uvijek imaš

Ne boj se Ciganina
drva ce ti poseći
novac ti nikada uzeti nece
vino mu daj
i u oči ga pogledaj

Ne boj se Ciganina
od psa on bježi
od krvi glavu okreće
u čoveku prijatelja traži

Ma dara Romestar

Ma dara Romestar
ki phalma vov dikel
krisipa toro ka vakerel
bershenca te djivdine

Ma dara Romestar
arman tut ka del
barvalo te ove
terno te achove

Ma dara Romestar
kashta ka pharovel
love naje tutar te lel
mol ole te dindjan
vi ano jaka ole te dikljan

Ma dara Romestar
vov rikonestar nashel
rat nashti dikel
manushe nashti mudarel
amal vov rodel

Ma dara Romestar
-----------------

(10) Nemoj me rađati

Na onoj njivi
gde konji prolaze
otac mi žito za njih zanje
Dok sunce sija
a majka mi rađa u toj čergi
ispod koje zemlja peče

Te tri reči
da sam ih samo znao
rekao bih
Ne rađaj me!

Stvoren sam za patnju
Narastao za posao
Ostario
I nestao

Ako umrem,
cvjece zalijte vodom
pustite nek trava raste

Ako umrem,
konje odvežite i pustite ih da jure
moju pticu zvijezde neka čuvaju
nek joj zlatne ribice poklone

Ako umrem,
nemoj te suze liti
pustite me samog
ne prekidajte mi san

Ako umrem
o meni nemojte nista govoriti

 

Ma bijan man

Okole plajeste mo dat,
cinel sine pus, avere grastenge.
Okole chergate mi daj,
bijanel sine dji kana o kham,
tacharel sine e phuv.

Te djanav sine sal trin vorbe
anglal te bijanglovav,
ka phenav sine:
Ma bijan man

Uljum pharipnaske,
bariljum buchake,
phuriljum,
hem nashaldilem

Te muljum
chiven phani e luludjenge
muken e char te bajrol
Te muljum
e grasten muken te prastan
e cherenja mere chirikle te araken
galbane mache leske te den
Te muljum
jasvin ma muken
muken man korkoro
mo suno ma chinaven

Te muljum
mandar kanchi ma vakeren
-------------------------

(11) Jugoslavija

Između tebe
i mene
između mene
i tebe
tuga

Jugoslavia

Mashkar thute
vi mande
Mashajr mande
vi thute
dukhadipe

---

 

ZANOSI I BOLOVI, LJUBAVI I STRAHOVI

Pored angažmana u teatrima i na filmu, Osman je i pesnik, i izdao je nekoliko knjiga poezije. Njegova knjiga pjesama‚ ''Nemoj me rađati'' izdana je u Njemačkoj i ove godine u Hrvatskoj.

Pjesme su mu tiskane u raznim časopisima i antologijama poezije u Njemačkoj, Austriji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Srbiji. Osman već kao dijete otkrio je svoju strast za pisanjem, a njegova inspiracija su ulica, kvart u kojemu žive Romi, iskustvo s ne-romima i ljubav kao izvor ljepote.

Neđo Osman, romski pjesnik s Balkana, čiji je dom u Kölnu, u svojim pjesama govori o srcima i duši svog naroda, koji je obilježen gorkim lekcijama povijesti. Unatoč takvim gorkim iskustvima živiti će Romi i dalje nesmanjenim intenzitetom, što im daje hrabrost da postoje u bezizlaznim situacijama. Pjesme privlače slikama impresivne snage: u ljubavi prema ženi i strasti prema životu. Njihova nezasitna čežnja je sačuvati svoju slobodu. Snažna osobenost autora ove poezije je u jednostavnom pripovijedanju, bujnosti, punoći simbolike, a uvijek uz poetsku metaforu, u slikama koje ostaju.

Prof.Dr.Manfred Jähnichen
Profesor slavistike na Sveučilištu Humboldt u Berlinu

 

Pogovor zbirci ˝Nemoj me rađati˝ Neđe Osmana

Zbirka naslovljena ˝Nemoj me rađati˝ na prvi pogled odbacuje život, imperativno zahtijeva odustajanje od pustolovine dolaska na svijet. Ispisana od romskog pera, impregnirana teškim povijesnim iskustvima toga naroda, ona i pomalo programatski akcentira tešku sudbinu i nezahvalnu poziciju romske populacije u zapadnom svijetu. Imperativ naslova treba poslužiti kao upozorenje, gotovo kao krik.

Doista, glumac i pjesnik Neđo Osman prihvatio se pera da iskaže vlastito iskustvo, da zabilježi svoje doživljaje i dojmove, ali istodobno i da progovori u ime sunarodnjaka, ljudi mahom potisnutih na rub društva (često ponižavanih i proganjanih), a koji uglavnom ni nisu imali priliku da se javno oglase i pismeno potvrde. Utoliko je Osmanova zbirka također izraz kolektivnog osjećanja, gdje se miješaju tonovi straha i patnje s iskazima sreće i zadovoljstva.

Zapravo, naslovu usprkos i povremenoj sjeti za inat, knjiga koja je pred nama, u znatnoj je mjeri upravo afirmacija življenja, afektivno i emotivno na strani opstanka, kontinuiteta i nezatomljive vitalnosti. Čak i doslovno imamo pjesmu posvećenu činu rađanja (˝Dijete se rodi˝), zatim tekst posvećen rođenom djetetu (˝Samira˝), pa svojevrsnu raspravu s roditeljskim pismom (˝Majka˝), u kojoj se uspostavlja čitava genealogija (prema ocu djedu, te slavi određena tradicija opuštenog i nesputanog življenja). Da ne govorimo o učestalom erotskom nadahnuću, o činjenici da je znatan broj pjesama posvećen ženama i samoj ljubavi, da su posebno značajni i karakteristični zanosi i bolovi muško-ženskih odnosa. Katkada gotovo himnički, na način ˝Pjesme nad pjesmama˝, pjesnik se obraća izabranicama i adresatima njegovih simpatija, poimence prizvanim ljepoticama i ponosnim pripadnicama roda i spola. Ne samo zbog prisjećanja na ˝Romancero gitano˝, katkad nam se čini da se Osman približava lorkinskoj ekstatičnosti i željenoj arhetipskosti predmeta žudnje.

Ali akcenti ponosa i zanosa erotizmom i libertinizmom, slobodom od društvenih konvencija i klasnih okova (˝Ženo Romkinjo˝, ˝Patrin˝, ˝Kamali˝, Crni cvijet˝, pa i ˝Mirsad˝ - s upozorenjem: ˝Nemoj vjerovati onima koji u našu pjesmu ne vjeruju˝) vrlo brzo su zamijenjeni rezervama i svjedočenjima teškoga socijalnog položaja. Od opravdane konstatacije ˝Nije lako Cigan biti˝ dolazimo i do proklamacije o potrebi prevladavanja povijesti, pa u pjesmi ˝Grafiti˝ slijede indikativni stihovi: ˝Kada će prestati suze romskih majki / kada će prestati strah romskih dječaka / kada će imena / Cigan, Zigeuner, Gitan, Gypsi / Rom postati?˝

U pjesmi ˝Ne boj se Cigana˝ stoji obraćanje onima što imaju predrasude: ˝....u čovjeku prijatelja traži˝, a u pjesmi ˝Zovem se Rom˝ stoji zahtjev upućen sličnima: ˝Ne zovi me Cigan, Gypsi, Zigeuner˝, dok pjesma ˝Odluka˝ ne ostavlja više nikakvih dvojbi i nedoumica:
˝Danas sam odlučio postati Rom.˝

Pozicija Roma, osvještenje specifičnog identiteta, ne priječi autora da se prepozna i u drugima, da bude – upravo po analogiji – solidaran s patnjama drugih ili svjestan nedaća i nesreća epohe. ˝Vidi i ne zaboravi˝ kategorički je imperativ, a odnosi se na povijesne strahote i gubilišta, pa započinje: ˝Vidio sam tisuće Sinta i Roma...˝, a da bi završio spominjanjem Auschwitza. Također ne ostaje ravnodušan na situaciju u zemlji iz koje potječe, pa to registrira ili interpretira stihovima okupljenima pod naslovima ˝Jugoslavija˝, ˝Kosovo˝, ˝Sarajevo˝, a pogotovo u pjesmi ˝Podrumi˝, lociranoj u Sarajevu, u Vukovaru, ali i drugdje. Individualni položaj autora najbolje razabiremo iz pjesama kao što su ˝Izbjeglica˝ ili ˝Stranac˝ (˝teško mi je ...u svijetu bezljudnosti˝). Status glumca, stopljenoga s ulogom ili kojega publika nužno s njom identificira, prepoznat ćemo u pjesmi ˝Otelo˝ (˝Uvijek isti dan / uvijek isti grad...i sve do kraja / jednoga dana / ostaneš sam Otelo˝). Nema dvojbe da lirski subjekt uživa u evokaciji erotskih situacija, u slavljenju lutanja i širokih putanja, u anakreontici i vitalizmu druženja, ali to više emanira gorčinu zbog uskraćenih zadovoljstava, a pogotovo zbog nametnutih krutih okvira i patnji na koje su osuđeni ljudi, pogotovo sami Romi.

Pisanje Nedže Osmana izravno je i vrlo izričito, dijelom lirsko, a dijelom ostentativno proklamirajuće. Svakako, izraz neravnodušnosti i volje za participacijom u svijetu, čak potrebe da afirmira svoju i kolektivnu posebnost. Prema pjesništvu je okrenut ponajprije žestokim primarnim simbolima i elementarnim ritmovima (pjesme su organizirane učestalim anaforama, brojnim repeticijama, nizovima sličnih sintagmi, omiljenim apostrofiranjem itd). Strastveno vezan za ishodišta i žestok u svojemu angažmanu, učinio nam je čujnom romsku dionicu suvremenoga pjesništva.

Tonko Maroević

 

RECENZIJA - dr. Rajko Đurić

Istaknuti glumac i kazališni djelatnik Neđo Osman obogatio je književnost Roma za još jedan svezak svojih pjesama. Još od XI stoljeća kada je počeo egzodus Roma iz Indije radi rata s muslimanskim osvajačima, pa sve do časa kad je knjževnost Roma rođena prošlo je više od 800 godina.

Osuđeni na to da zauvijek stoje na strani gubitnika izražavali su Romi do sada svoj svakodnevni jad glazbom. Tek dvadesetih godina zadnjeg stoljeća došlo je do prvih književnih početaka što se u prvom redu treba zahvaliti moskovskom romskom kazalištu „Romen" iz kojega potječu i prvi glumci, režiseri, koreografi i scenografi Roma. No svoj institucionalni temelj, kao i mogućnost daljnjeg razvoja, dobila je književnost Roma tek kada su objavljena prva djela proze i lirike romskih autora u Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj, bivšoj Jugoslaviji, Bugarskoj, Mađarskoj i Poljskoj.

Neđo Osman, najdojmljiviji i najupečatljiviji glumac romskog kazališta „Pralipe", a koje je osnovano u Skopju i poznato je diljem Evrope, kao i jedini glumac koje je radio i gostovao u ne romskim kazalištima. Već se predstavio javnosti svojom zbirkom pjesama „Patrin" koja je izdata u Turskoj, kao i zbirkom "Nemoj me rađati" koja je izdata u Nemačkoj.

S ovdje prikazanom knjižicom pjesama ponovno potvrđuje svoj dar kad objavljuje pjesme o sudbini ljudi, njihovim mislima i osjećajima. Koristeći dijalog sa svojom majkom i s Bogom traži odgovor na pitanja na koja romski narod već stoljećima traži odgovor, narod kojeg su drugi narodi osudili na to da s glazbom kao pratiocem pjeva o svojem jadu i smrti u cijeloj Evropi. Tako i Neđo maše zastavom jada, muke i patnje njegovog naroda.
Njegov je glas, glas Roma, naroda koji – kako je to primijetio Nobelovac Günter Grass - „još i nema svoj glas". Njegove pjesme govore o čežnji jednog čovjeka i jednog naroda, čežnji za priznanjem i pravom na dostojanstvo, one su izraz borbe za život i bitak, borbe za postojanje. U ime te ideje i tog cilja zaslužuje knjiga Neđe Osmana punu pažnju svijeta književosti.

dr. Rajko Đurić
Predsednik PEN-kluba Roma

 

 

• < Prethodna
• Sledeća >