Mediantrop

object349757056

Mediantrop broj 13

Uvodnik antologije „Ženski strip na Balkanu“


Irena Jukić PranićIrena Jukić PranićStripove autorica mogli ste do sada viđati u mnogim izdanjima u kojima kao da  su obasjavali  dio noćnog neba koje bi se ukazalo između oblaka.
Njihov sjaj davao je naslutiti svjetove i galaksije koje postoje ali nam je pogled na njih bivao nekako zatrt.
Ovo bi izdanje trebalo razmaknuti oblake i prikazati raskoš cijelog zvjezdanog svoda, kako bi nas ono moglo zabljesnuti sveukupnošću ljepote svih svojih sazviježđa.Izdanje koje je pred vama donosi po prvi puta objedinjene stripove isključivo ženskih autorica. Ideja kojom smo se rukovodili kada smo ga uređivali bila je: na sveobuhvatan način prikazati rad najznačajnijih i najkreativnijih autorica stripa koje žive i rade (ili su živjele i radile) na području koje možemo zvati Balkanom.
Kako su mnoge od njih ostvarile mnogo više stranica stripa nego što je moguće obuhvatiti u ovom izdanju, odlučili smo objaviti najrecentnije radove svake autorice na temelju kojih se jasno iščitava osobitost njihovog pristupa ovom mediju.Ovo izdanje pokušat će pokazati koliko je prisutan i postojan rad autorica koje djeluju na prostoru kojim žanrovski i teritorijalno vladaju muškarci. Ono bi trebalo konstatirati kako su i koliko u tom prostoru žene stvarale i kroz stvaralaštvo iznosile svoj stav o svijetu koji ih okružuje.

Ne bih se usudila reći da prikazujemo grupu autorica, jer se one nikada nisu grupirale po svojoj rodnoj odredivosti. Iako su s oduševljenjem prihvatile poziv da zajednički objave svoje stripove u ovom albumu, većina njih ne poznaje se međusobno, a neke od njih nisu upoznate ni s radom svih ostalih kolegica. Moguće je da će, čitajući ovaj album, zajedno s ostatkom čitateljstva, prepoznati spone koje ih povezuju i po kojima mogu usporediti svoje opuse, no bitno je reći da niti jedna od njih u svom radu ne polazi od tipičnosti zadanih u naslovu ovog albuma. To, dakle znači da je svaka od autorica svoj pristup stripu gradila u skladu sa svojim osobnim umjetničkim rastom, bez unaprijed zadanih kanona ženskog rukopisa i bez zajedničke kulturno-političke kohezije, s obzirom na to da bi im na razjedinjenom prostoru Balkana zajedničke odrednice mogle biti tek komunizam / postkomunizam, ratni / poratni period, tranzicija i specifično neprofitabilni uvjeti izdavanja stripova.
Fusnota 1: Ovo se ne odnosi jedino na Helenu Janečić koja se počevši s 2009.–om godinom u strip stvaralaštvu izravno bavi pitanjima ženskih prava i prava seksualnih manjina.

Već pri primitku biografskih podataka svake od autorica, stekao se dojam da je u najmanju ruku čudno što je njihovo iznimno bogato stvaralaštvo nepoznato široj javnosti te smo još jednom zaključili da je pravi trenutak pokazati ga u sveobuhvatnom izdanju ovog tipa. Nalazeći se na potpuno neistraženom i nevaloriziranom terenu, tijekom pripremanja ovog izdanja pokušali smo doći do konkretnih brojčanih podataka vezanih uz rad strip-crtačica, pa je svim autoricama ponuđen upitnik čiji bi podaci mogli pomoći ilustrirati u kakvim uvjetima su na ovim teritorijima stvarale i objavljivale svoje stripove. Obradom statističkih podataka došli smo do zaključka da je potreba za postojanjem ovog izdanja postala još opravdanija.IzdavaštvoZa početak, statistika o izdavaštvu. Autorice zastupljene u ovom albumu (a to nisu sve strip-autorice koje postoje na ovim prostorima!) dosad su objavljivale svoje stripove u ogromnom broju tiskovina, koje ćemo, da vas zapanjimo, nabrojati u cjelini.
To su u Hrvatskoj: Patak, Polet, Večernji list, Slobodna Dalmacija, RE – Riječki časopis za kulturu, ST-RIP, Zona 9, Mila, Svijet, Novi Svijet, Autoklub, Zaposlena, Lady, Tena, Studentski list, Komikaze, Oblutak, Modra lasta, Prvi izbor, Kurir, Vidici, Arkzin, Kvadrat, Heroina, Comicon, Godine Nove, Kontura, Divlje oko, Morsko prase, Q strip, Otočki vjesnik, Libera Libra, Flit, Galeb, OP.A., Barabe, Akt, Kerempuh, Zarez, Quisisana, Vjesnik, Nomad, Hrvatsko slovo, SOS, Val, Radost, Igraonica, Škrinjica, Katakomba, Kareta, Katedra, Regija, Buka (Bj), Emisija emocija, Apokalipsa, Moje dijete, E-kids, Frizbi, Prvi razred, Drugi razred, Jo-jo, Kloks, Zvrk, Strip-Os, Queerlist; zatim u Srbiji: Mikijev Zabavnik, Šlic, , Novosadski Strip, Danas, Zona F, Kuhinja, Tron, Strip Mania, Reč, Bis, Profil, You Against Me, Balkan Twighlight, Kick the Brain, Art Beyond Borders, Feminus Ludens Stripus, Celulit, Ambijenti, Vreme, Pančevac, Blic, Rez magazin, Bestseler, Kvartal, Popošak i Cveće, ZinFan TripS, Stripolis, GenEtika, Foton, Lavirint, Beorama, Beli majmun; MuTaNaT, Patagonija, u Bosni i Hercegovini: Zabavnik i Buka; u Sloveniji: Večer, Anja, Stripburger, Stripburek, Sexburger, Madburger, Handyburger, Break 21, Mladina, Zgodovina slovenskega stripa, Slovenski klasiki u stripu!, Aristej, Kontenjer, Apokalipsa, Gledalishki list MGL,  Zofa, Xen, La Flaca, T 3 40, Mostovi; u Makedoniji: Cool Strip, D Magazine, Art Republika, Studentski zbor, Lift, Grad, Margina, Comic Art Antology; u Crnoj Gori: Zid i nadalje: P.O.S.S.E., Freon, Sperminator (Nizozemska), Girl Frenzy, Chroma literary journal (Engleska) The Ninth Art of Europian View (Mađarska), Femmes Info (Francuska), Strip-route (Belgija), Grande Viahes (Španjolska), Mutate & Survive (Portugal), Suuri Kurpitsa (Finska), Milk & Wodka (Švicarska), Crescendo, Ingune MAH!gazine, Internazzionale, Cartoline, Med conections Kerosene Revoluzione (Italija), Mutanat (Grčka), Broken Pencil Magazine, Dont Touch Me, (Kanada), Negative Burn, Time Out NY, Rabid Rabitt, L Magazine, Low Tech Modern Comic, Globeshit, Print, Spit, Proper Gender, Mineshaft (SAD).Uz ova izdanja, autorice su objavljivale stripove i u svojim autorskim albumima: Irena Jukić Pranjić: je od 1997. do 2003. izdala četiri albuma zajedničkog naziva Protuotrov; Helena Klakočar Vukšić je prvo u Belgiji 1999. a zatim u Srbiji 2008. objavila strip-dnevnik Passage en douce/Nemirno more; Ivana Guljašević Kuman je za potrebe diplomskog rada na ALU 2000. fotokopirala tri broja fanzinskog albuma Nuc, Dunja Janković izdala je niz albuma - Absolutly incredible! (2003.), Agonija ili Priča o djevojci koja nije znala naći izlaz iz situacije (2007.) , Department of Art (2009.) i Ego fanzine (5 brojeva 2006.-2009.) ; Mina Žabnikar 2004. objavljuje mini-album Where There Is Fog the Night Is Orange; Ivana Armanini zajedno s Mimom Simić 2005. objavljuje zbirku priča i stripova Glorija Scott; Maja Veselinović 2008. izdaje album Neobičan događaj sa namigivanjem i druge priče.U svim ovim izdanjima autorice su ukupno objavile oko 3 250 tabli stripa.
Kada bismo podijelili ovu brojku s brojem zastupljenih autorica, ispalo bi da je svaka u prosjeku nacrtala oko 130 tabli stripa, što nije točan podatak – polovica autorica iznimno je produktivna i do sada je svaka od njih objavila preko 200 tabli u svom opusu (neke i više od 400), dok je druga polovica igrom okolnosti do sada uspjela realizirati manje od 50 stripovskih tabli. 

Ovi podaci mijenjaju se iz dana u dan,  pa je vrlo vjerojatno da se od trenutka kada su prikupljeni do trenutka u kojem su dospjeli do vas drugačiji, jer se količina nacrtanih i objavljenih stripova sasvim sigurno povećala. Brojka koju sam dobila od autorica i iznijela u ovom tekstu, bez obzira na nepreciznost može poslužiti u namjeri da stvori predodžbu o opsegu ženskog strip-stvaralaštva u ovom dijelu svijeta. Iako nije konačna, ona je približna i na temelju nje može se stvoriti  prilično točan dojam  – slika kojoj možda svi detalji nisu izoštreni, ali se barem mogu nazrijeti.
U odnosu na količinu stripova koje su na ovom prostoru stvorili muškarci, ova brojka vjerojatno nije tako velika kako se čini u prvi mah. No ovom izdanju nije namjera da uspoređivanjem brojčanih rezultata daje povoda za zamišljanje ikakvog rodnog natjecanja. Činjenica je da su se autorice razvijale na području s bogatom tradicijom stripa koju su na ovim prostorima stvarali uglavnom muški kolege, a kako su mnogi od njih rado poticali i ohrabrivali svoje kolegice u njihovom razvoju, mora se ustvrditi da njihov odnos nije suparnički već suradnički.
Jesu li brojke male ili velike, potrebne ili nepotrebne, ovisi iz kojeg kuta promatrate, no prije nego što donesete ikakve zaključke, trebali biste saznati u kojim uvjetima su nastale.
GeneracijeŽensko autorstvo je vrlo rano postalo dijelom svijeta stripa na području Balkana. U Srbiji je Ljubica Cuca Sokić crtala strip za djecu objavljivan u Pravdi prije gotovo osamdeset godina; u istom desetljeću - tridesetih godina 20. stoljeća su prema scenarijima beogradske glumice Ljubinke Bobić u Ošišanom ježu i Politikinom Zabavniku objavljivani geg-stripoviStojadin i Rista sportista; Desa Glisić je pedesetih godina u Ježu objavljivala humoristični strip serijal Stanojka, koja je preteča njene poznatije junakinje Dare Nijagare; Mara Ratić 1959. godine piše scenarij za svesku naučno-fantastičnog stripaDirigovana planeta; Slavka Bošnjaković je od 1975. u časopisu Zlatni kliker objavljivala strip serijal u nastavcima koji je bio namijenjen djeci a zvao se Kurir Mladen.Prva od zastupljenih autorica koja je ikada objavila strip na ovim prostorima bila je Ljubica Heidler. Već 1963. kao osnovnoškolka primila je nagradu za strip, 1973. je objavila prvi strip u Vjesniku, a tijekom sedamdesetih objavljivala je seriju svojih pasica u Večernjem listu. Osamdesetih godina pojavile su se još dvije autorice - Magda Dulčić i Helena Klakočar Vukšić, koje su počele objavljivali u Patku i Poletu, časopisima čiji je utjecaj bio presudan za razvoj stripa u regiji, a koji su ujedno i predstavnici pojave slobodnijih formi tiska.Književnice čije su tekstove ove autorice koristile kao scenarije svojih stripova su Margareta Renić koja je surađivala s Magdom Dulčić i Sanja Pilić koja je surađivala s Ljubicom Heidler. Fusnota 2: U istom periodu djelovala je Željka Jordan, a u Srbiji su se nakratko pojavile
Zenski Strip na BalkanuZenski Strip na Balkanuautorice Snežana Subotić, Elizabeta Novak, Biljana Maksić, Mirjana Bojer i Lidija Taranović.Devedesetih godina se, pojavom fotokopirnih strojeva, pojavio niz autorica koje su svoje stvaralačke početke doživjele u fanzinskim vodama. U tom razdoblju pojavio se i niz novih časopisa namijenjenih stripu, kulturi, rock-publici, te legendarni Stripburger, čiji je poticaj za većinu autorica bio vrlo važan, pa su u takvom miljeu debitirale Ivanka Apostolova, Ivana Guljašević Kuman, Neda Dokić, Ivana Filipović, Bojana Dimitrovski, Biljana Malešević i autorica ovog uvodnika, Irena Jukić Pranjić. U istom periodu svoje prve profesionalne angažmane doživjele su i autorice Zrinka Ostović i Branka Hollingsworth - Nara. Fusnota 3: Osim njih, u ovom periodu stripom su se bavile i Marina Braović Hajdarović, Inja Kavurić, Iva Gašparić, Katarina Halužan, Kristina Petruša, Marsela Hajdinjak Kreč, Tina Borčić, Vanja Ivančić, Ana Horvat, Dubravka Periša (Hrvatska) Jovana Lola Milošev, Sanja Stamenić, Biljana Bakacula, Jovanka Ulić, Vera Tanasić, Danijela Radosavljević, Ivana Dimitrić – Pešić, Ana Gabrović, Anđelka Šugić, Ivana Stanković, Biljana Pavlović, Marija Kecman, Milica Nenadić,
Nina Joe, Vesna Čanak, Magda Ramona, Ivana Janjić, Zdenka Perišić, Jelena Perišić, Marija Subotić, Danijela Pantelić, Olga Lekić, Ivanka Stanković, Danijela Bogojević (tada - Srbija i Crna Gora), i Saša Kerkoš (Slovenija).Nakon dvijetisućite godine pojavile su se autorice koje su, osim postojećih tiskovina, na raspolaganju imale i blagodati noviteta zvanog internet. U ovom razdoblju svoje su prve stripove objavile slijedeće autorice zastupljene u ovom izdanju: Ivana Armanini, Dunja Janković, Maja Veselinović, Evelina Daneva Rajninger, Sonja Gašperov, Mina Žabnikar, Kaja Avberšek, Tanja Komadina, Nina Bunjevac, Ines Dedović , Sara Divjak i Helena Janečić. Dvijetisućitih sa strip-crtačicama surađuju književnice  Mima Simić po čijim je tekstovima svoje stripove crtala  Ivanom Armanini, Dragana Mladenović kao scenarist jednog stripa Maje Veselinović te Tatjana Jambrišak koja je crtačicom Brankom Hollingsworth koautor strip-serijala «Anja». Fusnota 4: U ovom desetljeću na ovom području djelovale su i Anna Ehrlemark iz Švedske, Katie Woznicki iz Sjedinjenih Američkih Država i Johanna Marcade iz Francuske; u Sloveniji su debitirale Tea Hvala, Andreja Kladnik Kocjan, i scenaristica Marija Maksimović; u Bosni i Hercegovini djeluju Paula Konjihodžić i Hajra Helač; u Srbiji objavljeni su početnički radovi Larise Akcov, Mirjane Đurđević, ane Stanojević, Dragane Stojiljković, Nevene Mitrović, Marine Papić, Simone Ukaj i Josipe Čok; u Hrvatskoj se stripom počinju baviti Jelena Đanko, Ivana Pipal i Maja Duvnjak.

Radni uvjeti

Žene čije stripove donosimo na našim stranicama sve se redom mogu nazvati profesionalnim autoricama. Tu ocjenu dopuštam si donijeti na temelju kvalitete njihovog rada. Ipak, niti jedna od autorica ne može živjeti isključivo od svog rada na stripu. U svojim privatnim životima one se izdržavaju kombinirajući sljedeća područja djelatnosti: grafički dizajn (6 autorica), ilustriranje (13 autorica), poučavanje (7 autorica) i rad na animiranim filmovima (5 autorica); jedna od njih je manager/art-direktorica i arhitektica, jedna je softver-developer, jedna je kooridnatorica strip-udruge i restauratorica, jedna je scenograf u kazalištu, jedna je radila kao foto-model, scenarist i režiser televizijskih emisija i jedna je profesionalni šetač pasa u NY.Bespredmetno bi bilo raspravljati o uvjetima rada na tržištu koje može, ali ne zapošljava ove autorice na način da im omogućuje stalni izvor primanja, ali je bitno primijetiti da sve one uspijevaju i u ovakvim uvjetima postići zavidnu kvalitetu i produkciju svoga rada.
Nepovoljni uvjeti naručivanja i objavljivanja njihovih stripova bili su vrlo povoljni za razvijanje njihovih individualnih stilova pa su, progovarajući na kreativnom prostoru koji ne određuje tržišna koncepcija, mnoge od njih razvile osoban autorski rukopis kroz koji su govorile svježe, neukalupljeno i vrlo 
osobno o svijetu koji ih okružuje. Sve su ove autorice stasale na geografskom prostoru gdje nije postojala institucija obrazovanja koja bi njima (kao i njihovim muškim kolegama) omogućila razvijanje vještine
 crtanja stripova. Prednost većine autorica (njih 19) jest ta da su likovno obrazovanje stekle u srednjim i visokim umjetničkim školama pa su tamo stečeno znanje mogle koristili kao osnovu svog daljnjeg razvijanja na području stripa. Samo jedna autorica (Dunja Janković) uspjela je svoje stripovsko iskustvo nadograditi u obrazovnoj instituciji - magistrirala je strip na School of Vizual Art u New Yorku, dakle izvan prostora jugoistočne Evrope.Gotovo sve autorice nisu se razvile ni u sklopu velikih izdavačkih kuća, ni u sklopu specijaliziranih umjetničkih škola.Kako su uopće uspijevale razviti svoje stvaralaštvo? 
Podrška urednika koji su objavljivali njihove radove nije bila beznačajna, uspjela ih je itekako potaknuti i usmjeriti, ali na razjedinjenom balkanskom tržištu bila je često samo moralne prirode. Razlog zbog kojeg su autorice premalo isplaćivane ili uopće nisu isplaćivane za objavljene stripove nije bila posljedica spolne diskriminacije, jer neki od urednika jednostavno nisu imali nikakva financijska sredstva osim onih za troškove tiska. Razlog zbog kojeg su ipak pristajale objaviti svoje radove i u ovakvim uvjetima bio je čisto umjetničke prirode – želja da se s nekim podijeli svoj svijet i da se komunicira s publikom.„Sjećam se da smo kao djeca znali saviti šake u „dalekozor“, prisloniti ih na oči i sa šaljivo-prijetećom intonacijom objaviti partneru u igri: Vidim te!
Kasnije smo šake zamjenjivali trubicama od papira. Trubica je beskrajan i nesavladiv svijet svodila na ograničen i savladiv, na komadić svijeta, na kružić, kadar. Trubica je podrazumijevala izbor (mogu promatrati ovo ili ono). Razbijen na kružiće, svijet je kroz bijeli tunel od papira dolazio k oku u neobičnoj, izoštrenoj ljepoti. Taj šaljivo-prijeteći uzvik – Vidim te! – imao je puno značenje. Kroz trubicu se zaista vidjelo, bez trubice se samo gledalo. Pomoću jednostavne trubice od papira dobila se željena mjera svijeta. „

Ovaj citat iz knjige „Muzej bezuvjetne predaje“ Dubravke Ugrešić možda može dočarati razloge stvaranja svih ovih stripova. Strip je za mnoge od autorica krletka kojom mogu obuzdati žestinu života. Strip je svođenje beskrajnog i nesavladivog svijeta na kvadratić. Strip je naša mjera svijeta.Kada su u anketi odgovarale na pitanja vezana uz uvijete u kojima rade, većina (87, 5 %) je kao poticaj u svom radu navela podršku uže obitelji. Bliske su osobe svoju potporu pokazivale na razne načine - dajući pozitivno mišljenje o njihovom radu, čuvajući im djecu dok one crtaju, pišući im scenarije, ne tjerajući ih da se zaposle i uzdržavajući ih neko kraće vrijeme (obično je to ono vrijeme u kojemu su autorice bile najproduktivnije). Dvije su autorice uspjele ostvariti svoje stripove i bez podrške izravne okoline, jedna čak navodi tragičan podatak govoreći: „Mislim da je moje stvaralaštvo na stripu dovelo do raspada mog braka.“.Ciljana publikaSve ove autorice objavljivale su stripove u najrazličitijim tipovima tiskanog medija – od samoizdanja i fanzina, preko časopisa za kulturu i umjetnost, do izdanja namijenjenih djeci, festivalskoj publici, zaštitnicima životinja, jedriličarima, ljubiteljima automobila, kuhanja, alternativne kulture, regionalnih tjednika i visokotiražnih dnevnih listovima.Niti jedna od njih nikada nije doživjela da je ijedno uredništvo odbije zato što je žena, što je izuzetno pozitivan podatak koji puno govori o izdavaštvu u balkanskim regijama u kojima su djelovale. Iznimka je slučaj samo jedne autorice, koja je ovakvo iskustvo doživjela u Francuskoj, nudeći se kao crtač njihovog projekta, o čemu kaže: „Mislim da veliki urednici pate od neizgovorenih predrasuda prema crtačicama stripa misleći da one neće rintati kao muškarci jer imaju previše drugih preokupacija u životu“.Zanimljivo je primijetiti da je rijetko koja autorica objavljivala stripove u časopisu namijenjenom ženama. Od svih nabrojanih tiskovina možemo navesti samo nekoliko primjera – devedesetih godina u ženskom magazinu Mila objavljivale su se pasice Ljubice Heidler prema scenarijima Sanje Pilić, a ista je autorica objavljivala do unazad pet godina u slovenskom ženskom magazinu Anja. Osamdesetih je u hrvatskom ženskom magazinu Svijet objavljivan i serijal Claire Bretechel, poznate francuske autorice. Iznimno plodnu suradnju s časopisima namijenjenim ženama imala je jedino Zrinka Ostović, koja je od 1991. do 2000. godine stripove objavljivala u nizu hrvatskih izdanja - Svijet, Novi Svijet, Lady, Zaposlena i Kareta te jednokratno u inozemnim Girl Frenzy (London) i Femmes Info (Marseille).
Od ukupnog broja autorica zastupljenih u ovom izdanju (25) tek njih 2 objavljivale su svoje stripove u ženskim časopisima. U odnosu na ukupan broj tiskovina u kojima su žene objavljivale stripove (142), zastupljenost ženskih časopisa (10) iznosi 7 %. 

Danas, kada nam je na raspolaganju ogromni medijski prostor ženskih časopisa, jedine heroine koje možemo pronaći na njihovim stranicama, a koje se ženskom čitateljstvu nude kao model identifikacije, anoreksične su trošiteljice trendova kroz koje se plasira ideja da svoju kreativnost treba iscrpiti kombiniranjem kreditnih kartica i čekova pri kupovini najnovijih torbica i cipelica s (autorskim!) potpisom. 
Iako nisu likovi iz stripa, one se u shemu super - junaka uklapaju već samom oznakom super - modela te naivnom pretpostavkom da je «super izgled» oružje nadnaravne moći kojim se mogu riješiti svi problemi.Ženski likovi u ženskom stripu
Očito je da se slika suvremene žene koju profilira komercijalizam ne poklapa sa slikom koju o ženi stvaraju strip-crtačice. 
Ona nije shopingholičarka. Nije seks bomba niti super-domaćica. Nije naoružana i opasna poput Lare Croft. Ne izgleda kao Barbie.  Ona nije ideal. 
Žena koja se pojavljuje u  stripovima autorica ima ogroman raspon pojavnosti - od realističkih i karikiranih ljudskih figura do animalnih likova, mutanata, stvari i pojava koje govore.  Ona obuhvaća svu raznolikost ikonologije pop-kulture (stripa, filma, televizije i tiska), a inspiraciju za nju autorice nalaze i u slikarstvu i književnosti.
Stoga u ovim stripovima možemo naći pravo obilje ženskih likova, počevši od usamljenih žena koje plaše vampiri, žena koje razgovaraju s leptirima, žena koje su u stanju progutati stado ovaca u jednom dahu, žena koje hodaju po moru i rone dubinama vlastite podsvijesti, žena mučenih samokritikom, čežnjom, nostalgijom, psihozom, nervozom ili dosadom, likova samih autorica koje crtajući sebe vode bilješke o vlastitim životima, žena koje sanjaju, žena koje su očarane, žena koje su praznovjerne, žena koje prakticiraju aerobik, žena koje šivaju, koje su prostitutke, koje su homoseksualke, koje se prejedaju, koje povraćaju i koje dogovaraju abortus. Ovdje možete naći  žene svih uzrasta – djevojčice,  osnovnoškolke, srednjoškolke, studentice, trudnice, majke i bake. Tu su i djevojke koje se vole tući,  žene koje se svađaju s muževima, žene koje ljube brkate muškarce, žene koje se boje ljubavi, ovisnice, detektivke, susjede i žene koje kuhaju i spremaju zimnicu.  
Osim žena u ovim stripovima ženski likovi su i personificirane wc-školjke,  kuje, vučice, hijene, mačke, lastavice, žene-mačke, žene-anđeli, čarobnice koje svijetom siju priče i neuhvatljive žene satkane od snova.
Kada ovako nabrajam, postaje očito da su autorice sveobuhvatnošću stvorile uvjerljive i  životne likove žena čija osobnost podrazumijeva mnogo više od shematski pojednostavljenog stereotipa. 
Ne bih se usudila govoriti o tome koliko je u cijeloj ovoj priči lako ili teško biti žena i stoga razbijati rodne predrasude u likovima svoga stripa.  Većina  autorica, prema odgovorima koje su dali u upitniku,  ne voli klasifikacije na „muško“ i „žensko“ stvaralaštvo. Biti žena je nešto čime se ni zbog tradicionalno patrijarhalnog, ni zbog agresivnog feminističkog određenja mnoge žene i izvan ove skupine o kojoj govorimo ne žele definirati.
Ne može se reći ni da autorice  u svojim stripovima stavljaju glasan naglasak na traganje za ženskim identitetom. Autorice se čak ni u samoizdatim publikacijama ne obraćaju isključivo ženskoj publici tražeći od njih podršku, te čak njih 13 sebe smatra premalo angažiranima u pitanjima ženskih prava. 
Možemo reći da su autorice  svoje uspjehe nagomilale na mnogim spolom neograničenim mjestima.  To što nisu muškarci nije ih sprečavalo, a to što su žene nije ih ograničavalo u namjeri da se kvalitetno bave stripom.
Mnoge su, začudo, vrlo kritične prema sebi – njih je 15 nezadovoljno svojim dosadašnjim postignućima!!! Skromne su i kad je riječ o načinu na koji je njihov rad prihvaćen u javnosti – sve osim jedne ugodno su iznenađene i zadovoljne reakcijama publike (što znači da od publike nisu očekivale veća priznanja od postojećih), no 11 autorica istovremeno smatra da su same nedovoljno probitačne i stoga krive što nisu ostvarile veća postignuća. 
Ova bi publikacija trebala doprinijeti još boljem valoriziranju i prezentiranju već uspješnih, ali gotovo anonimnih autorica te mijenjanju percepcije šire publike u pitanjima ženskog stvaralaštva uopće. 
Ako to i ne uspije, bit će dovoljno (vratimo se na priču o zvjezdanom nebu s početka ovog uvodnika) ako vi koji čitate ovu knjigu, sjajna sazviježđa ženskog stripa upotrijebite kao kompas pa, služeći se njima, lakše pronađete poneke smjerove lutajući prostranstvima vlastitih života. 
Jer, prepoznati u djelima drugih umjetnika sebe, misli koje smo jednom pomislili, emocije koje smo katkad osjetili pomaže nam da se upoznamo i dozvolimo si da budemo ono što jesmo.

Irena Jukić Pranić